PSALAM 77 (76)
Razmišljanje nad Izraelovom prošlošću
Zborovođi. Po Jedutunu.Asafov. Psalam.
2 Glasom svojim Bogu vapijem,
glas mi se Bogu diže i on me čuje.
3 U dan nevolje tražim Gospodina,
noću mi se ruka neumorno pruža k njemu,
ne može se utješit’ duša moja.
4 Spominjem se Boga i uzdišem;
kad razmišljam, daha mi nestane.
5 Vjeđe moje držiš,
potresen sam, ne mogu govoriti.
6 Mislim na drevne dane
i sjećam se davnih godina;
7 razmišljam noću u srcu,
mislim, i duh moj ispituje:
8 »Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek
i hoće li ikad još biti milostiv?
9 Je li njegova dobrota minula zauvijek,
njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje,
ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?«
11 I govorim: »Ovo je bol moja:
promijenila se desnica Višnjega.«
12 Spominjem se djela Jahvinih,
sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13 Promatram sva djela tvoja,
razmatram ono što si učinio.
14 Svet je tvoj put, o Bože:
koji je bog tako velik kao Bog naš?
15 Ti si Bog koji čudesa stvaraš,
na pucima si pokazao silu svoju.
16 Mišicom si izbavio narod svoj,
sinove Jakovljeve i Josipove.
17 Vode te ugledaše, Bože,
ugledaše te vode i ustuknuše,
bezdani se uzburkaše.
18 Oblaci prosuše vode,
oblaci zatutnjiše gromom
i tvoje strijele poletješe.
19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori,
munje rasvijetliše krug zemaljski,
zemlja se zatrese i zadrhta.
20 Kroz more put se otvori tebi
i tvoja staza kroz vode goleme,
a tragova tvojih nitko ne vidje.
21 Ti si svoj narod vodio kao stado
rukama Mojsija i Arona.