PSALAM 36 (35)
Ljudska pokvarenost i Božja dobrota
Zborovođi.Od sluge Jahvina Davida.
2 Grešan je naum u srcu zlotvora,
straha Božjega nema on pred očima.
3 Sam sebi on laska suviše,
grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
4 Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo,
za razumnost i dobro on više ne mari.
5 Bezakonje smišlja na postelji svojoj,
na opaku ostaje putu,
od zla ne odustaje.
6 Do neba je, Jahve, dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.
7 Pravednost je tvoja k’o Božji vrhunci,
a sudovi tvoji k’o duboko more:
ljude i stoku ti, Jahve, spašavaš.
8 Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja,
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;
9 site se pretilinom doma tvojega,
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
10 U tebi je izvor životni,
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.
11 Zakrili dobrotom sve koji te štuju
i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
12 Neka me ne zgazi noga ohola,
i ruka grešnika neka me ne goni.
13 Gle, padoše koji čine bezakonje:
oboreni su da više ne ustanu.