¹

UVOD

Naslov, pozdrav i zahvalnica

Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. ² Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!
³ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! ⁴ On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. ⁵ Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. ⁶ Bili mi nevoljama pritisnuti, za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu – djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. ⁷ I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. ⁸ Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. ⁹ Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. ¹⁰ On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. ¹¹ A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.
¹²

I. OSVRT NA MINULE NEVOLJE

Zašto je Pavao promijenio naum o putovanju?

A ovo je naša slava: svjedočanstvo naše savjesti da smo u svijetu živjeli – osobito prema vama – u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. ¹³ Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti, ¹⁴ kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.
¹⁵ U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama ¹⁶ i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. ¹⁷ Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno »Da, da!« i »Ne, ne!« ¹⁸ Bog je svjedok: naša riječ vama nije »Da!« i »Ne!« ¹⁹ jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi – ja i Silvan i Timotej – vama navijestismo nije bio »Da!« i »Ne!«, nego u njemu bijaše »Da!«. ²⁰ Doista, sva obećanja Božja u njemu su »Da!«. I stoga po njemu i naš »Amen!« Bogu na slavu! ²¹ A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza, ²² on nas i zapečati i u srca naša dade zalog – Duha.
²³ A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. ²⁴ Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.