PSALAM 107 (106)
Bog spašava čovjeka iz svake nevolje
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar,jer je dovijeka ljubav njegova!
2 Tako nek’ reknu svi otkupljenici
koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske
3 i koje skupi iz svih zemalja,
s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga.
4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj,
puta ne nalazeć’ do naseljena grada.
5 Gladni su bili, žeđu izmoreni,
duša je klonula u njima.
6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi,
i on ih istrže iz svih nevolja.
7 Pravim ih putem povede
da stignu ka gradu naseljenu.
8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
9 Jer gladnu dušu on nasiti,
dušu izgladnjelu on napuni dobrima.
10 U mraku sjeđahu i u tmini,
sputani bijedom i gvožđima,
11 jer su prkosili besjedama Božjim
i prezreli naum Svevišnjega.
12 Srce im stoga skrši patnjama:
posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne.
13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
14 Izvede ih iz tmina i mraka,
raskide okove njihove.
15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
16 Jer razbi vrata mjedena
i gvozdene polomi zasune.
17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni,
ispaštajuć’ svoje opačine:
18 svako se jelo gadilo duši njihovoj,
do vrata smrti oni dođoše.
19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
20 Riječ svoju posla da ih ozdravi
i život im spasi od jame grobne.
21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
22 Nek’ prinose žrtve zahvalnice
i kličući nek’ djela njegova kazuju!
23 Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
24 oni vidješe djela Jahvina,
čudesa njegova na pučini.
25 On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.
27 Teturahu i posrtahu kao pijani,
sva ih je mudrost izdala.
28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz svih nevolja.
29 Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
30 Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru,
neka ga hvale u vijeću staraca!
33 On pretvori rijeke u pustinju,
a izvore vodene u žednu zemlju;
34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru
zbog zloće žitelja njezinih.
35 On obrati pustinju u jezero,
a zemlju suhu u vodene izvore
36 i naseli ondje izgladnjele
te podigoše grad gdje će živjeti.
37 Zasijaše njive, posadiše vinograde
što im doniješe obilnu ljetinu.
38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno
i stada im se ne smanjiše.
39 Prorijeđeni bjehu i prezreni
pod teretom patnjâ i nevoljâ.
40 Onaj što izlijeva prezir na knezove
pusti ih da po bespuću pustom lutaju.
41 Iz nevolje podiže ubogog
i obitelji k’o stada umnožî.
42 Videć’ to, čestiti neka se raduju,
a zloća neka sebi usta začepi!
43 Tko je mudar nek’ o svemu tom razmišlja
i nek’ uvidi dobrotu Jahvinu!