1

PSALAM 39 (38)

Ništavilo čovjekovo pred Bogom

Zborovođi. Jedutunu.
Psalam. Davidov.
2 Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati
dokle god preda mnom bude bezbožnik.«

3 Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah,
ali uzalud – bol mi postade gorča.


4 U meni srce je gorjelo,
na samu pomisao buknuo bi oganj;
tad progovorih svojim jezikom:

5 »Objavi mi, Jahve, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana,
da znam kako sam ništavan.

6 Evo, pedljem si mi dane izmjerio,
život moj je kao ništa pred tobom:
tek dašak je svaki čovjek.

7 Poput sjene čovjek prolazi
tek dašak je sve bogatstvo njegovo:
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«


8 A sada, čemu da se nadam, Gospode?
Sva je nada moja u tebi!

9 Izbavi me svih mojih bezakonja,
ne daj da ruglo budem luđaku!

10 Šutim i usta ne otvaram,
jer tako si ti učinio.


11 Bič svoj otkloni od mene,
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

12 Ti kaznama popravljaš čovjeka
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš:
tek dašak je svaki čovjek.


13 Čuj, o Jahve, molitvu moju,
vapaje mi poslušaj,
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak,
pridošlica kao svi oci moji.

14 Odvrati pogled od mene, da odahnem
prije nego odem i više ne budem!