1

I. SPOR OKO DAVIDOVA NASLJEDNIKA

Davidova starost i spletka Adonijina

Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati.
2 Tada mu rekoše njegove sluge: »Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara.« 3 Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. 4 Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna.
5 Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: »Ja ću biti kralj!« Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. 6 Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: »Zašto tako činiš?« Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. 7 On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji. 8 Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. 9 Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; 10 ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona.
11

Spletka Natana i Bat-Šebe

Tada reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: »Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna?
12 Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. 13 Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: ‘Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?’ 14 I dok ti budeš ondje i razgovarala se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi.«
15 Bat-Šeba ode kralju u odaje – a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. 16 Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: »Što želiš?« 17 Ona mu odgovori: »Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: ‘Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.’ 18 A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! 19 Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. 20 U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objaviš tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. 21 Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci.«
22 Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan. 23 Javiše kralju: »Ovdje je prorok Natan.« On uđe kralju i pade ničice pred njim. 24 Natan reče: »Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: ‘Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?’ 25 Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: ‘Živio kralj Adonija!’ 26 Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. 27 Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog slugu tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?«
28

David određuje Salomona za svoga nasljednika

Tada progovori David i reče: »Pozovite mi Bat-Šebu!« Ona dođe kralju i stupi preda nj.
29 Kralj se tada zakle: »Tako mi Jahve živoga, koji me izbavio iz svih nevolja! 30 Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!«
31 Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: »Neka vječno živi gospodar moj kralj David!« 32 A kralj David reče: »Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina.«
I dođoše oni pred kralja,
33 a on im reče: »Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. 34 Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: ‘Živio kralj Salomon!’ 35 Zatim se uspnite amo s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom.«
36 Benaja, sin Jojadin, reče kralju: »Amen – tako neka bude! To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva! 37 Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!«
38 Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. 39 Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: »Živio kralj Salomon!« 40 I sav narod pođe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla.
41

Adonijin strah

Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: »Čemu ta buka u gradu?«
42 Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: »Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!«
43 Jonatan odgovori: »Jest, naš gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem! 44 Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, 45 i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli. 46 Još više: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje 47 i došle su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreći: ‘Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.’ Kralj se tada poklonio na svojoj postelji 48 i ovako rekao: ‘Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.’«
49 Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziđoše se svaki svojim putem. 50 Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. 51 Javiše Salomonu: »Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreći: ‘Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.’«
52 Salomon reče nato: »Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu, poginut će.« 53 Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: »Pođi svome domu!«