1

PSALAM 71 (70)

Molitva starca

Tebi se, Jahve, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!


3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja:
jer ti si stijena i utvrda moja.

4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja:


5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje,
Jahve, uzdanje od moje mladosti!

6 Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila:
u te se svagda uzdam.


7 Mnogima postadoh čudo,
jer ti si mi bio silna pomoć.

8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale,
slaviše te svaki dan!


9 Ne zabaci me u starosti:
kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

10 Jer govore o meni moji dušmani,
i koji me vrebaju složno se svjetuju:


11 »Bog ga je napustio;
progonite ga i uhvatite
jer nema tko da ga spasi!«

12 O Bože, ne stoj daleko od mene,
Bože moj, pohitaj mi u pomoć!


13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život;
nek’ se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!


14 A ja ću se uvijek uzdati,
iz dana u dan hvaleć’ te sve više.

15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju:
jer im ne znam broja.


16 Kazivat ću silu Jahvinu,
Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.


18 Ni u starosti, kad posijedim,
Bože, ne zapusti me,
da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom
i svima budućima silu tvoju,

19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba,
kojom učini velika djela.
Bože, tko je kao ti!


20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me:
ali ti ćeš me opet oživiti
i opet me podići iz dubine zemlje.

21 Povećaj dostojanstvo moje
i opet me utješi:


22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože,
svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!


23 Moje će usne klicati pjevajuć’ tebi
i moja duša koju si spasio.

24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju,
jer su postiđeni i posramljeni
oni što traže moju nesreću.