1

Veliki svećenik Šimun

Šimun, sin Onijin, veliki svećenik,
za svoga je života popravio Dom,
u svoje je vrijeme učvrstio hram.
2 Položio temelje dvostruke visine
i visoka kruništa oko svetišta.
3 U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano,
jezero poput mora golemo.
4 U brizi da narod izbavi od propasti,
utvrdio je grad protiv opsade.
5 Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi,
kad bi izašao iza zastora Doma!
6 Kao zvijezda Danica među oblacima
i kao mjesec pun;
7 kao sunce koje obasjava hram Svevišnjega
i kao sjajna duga na blistavim oblacima;
8 kao ruža u proljetne dane
i kao ljiljan kraj izvora;
kao grana tamjanova za žara ljetnoga
9 i kao plamen i kâd u kadionici;
kao vrč od kovana zlata,
optočen mnogovrsnim dragim kamenjem;
10 kao maslina puna plodova
i kao čempres što se diže u oblake.
11 Kad bi na se metnuo krasnu odjeću
i obukao se u divne haljine,
i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik
i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom;
12 kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika,
a sam stajao kod ognjišta oltarskog
okružen vijencem braće svoje
kao mladi cedar libanonski:
okruživahu ga kao grane palmine
13 svi sinovi Aronovi u slavi svojoj,
s prinosima Gospodnjim na rukama,
pred svim zborom Izraelovim.
14 Dok je on vršio službu kod oltara,
prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;
15 pružio bi ruku svoju za posudom
i prolio soka od grožđa,
izlivši ga na podnožje oltarsko
za ugodni miris svevišnjem Kralju svega.
16 Klicali bi tad sinovi Aronovi
i trubili u trublje od tučene kovine
i ječali jekom silnom
u spomen pred Svevišnjim.
17 I tada bi sav narod odjednom
pao na zemlju ničice
da se pokloni Gospodu,
Svevladaru, Bogu svevišnjem.
18 A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice:
sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,
19 dok se narod utjecao Bogu svevišnjem,
moleći se pred Milosrdnim
dok se ne bi svršila služba Gospodnja
i obred priveo kraju.
20 Potom bi sišao i podigao ruke svoje
nad svim zborom sinova Izraelovih
da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti
i prodiči se njegovim imenom.
21 I još jednom svi bi pali ničice
da prime blagoslov Svevišnjeg.
22

Nagovor

A sada blagoslovite Boga svemira,
koji čini čudesa svagdje,
koji uzdiže naše dane od utrobe majčine
i čini s nama po milosti svojoj.
23 On neka nam dadne radosno srce
i podari mir našem vremenu, u Izraelu,
na vijeke vijekova.
24 Neka milost njegova bude trajno s nama
i neka nas u naše vrijeme izbavi.
25

Brojčane izreke

Na dva se naroda gnuša moja duša,
a treći i nije narod:
26 na žitelje Seirske gore i na Filistejce
i na ludi puk koji živi u Šekemu.
27

Zaključak

Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu
Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema,
koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca.
28 Blago čovjeku koji o ovome razmišlja
i primajući to k srcu postaje mudar.
29 Bude li postupao prema tome,
u svemu će biti moćan,
jer je svjetlost Gospodnja njegov put.