Lijek i bolest
Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe,jer je i njega Gospod stvorio.
2 Liječenje od Svevišnjeg dolazi,
kao što se dar od kralja dobiva.
3 Znanje uzdiže glavu liječniku
i moćnici ga poštuju.
4 Gospod od zemlje pravi lijekove
i razborit ih čovjek ne odbacuje.
5 Nije li po drvetu voda postala slatka,
pokazujuć’ tako svoju moć?
6 Ljudima je dao znanost
da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.
7 Njima se liječi i bol ublažuje,
od njih ljekarnik lijekove priprema.
8 Tako nema kraja djelima njegovim,
i po njemu se blagostanje širi svijetom.
9 Sine moj, u bolesti ne budi potišten,
već se Bogu moli, jer on zdravlje daje.
10 Bježi od nepravde i ne budi pristran,
i od svih grijeha očisti srce.
11 Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu
i pretio dar prema imanju svojem.
12 Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio:
nek’ nije daleko od tebe, jer i on je potreban.
13 Katkad je spas u ruci njihovoj,
14 jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja
i lijek za spas života.
15 Tko griješi pred Stvoriteljem svojim,
nek’ padne u ruke liječničke.
16
Žalost
Sine moj, roni suze nad mrtvim,tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan:
ukopaj mu tijelo prema običaju
i ne uskrati počasti grobu njegovu.
17 Gorko plači i žarko ridaj
i pokaži žalost koju zaslužuje:
jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje,
a potom se utješi od žalosti svoje.
18 Jer od tuge dolazi prijeka smrt,
i žalost slabi snagu životnu.
19 Neka žalost prođe s pogrebom,
jer je život u žalosti nepodnošljiv.
20 Ne prepuštaj srce svoje žalosti:
odagnaj je i misli na svoj svršetak.
21 I ne zaboravi: povratka nema;
njemu ne koristiš, a sebi udiš.
22 Misli na njegovu kob koja je i tvoja:
jučer meni, danas tebi.
23 Kad mrtvac počine, nek’ počine i spomen njegov
i utješi se kad izađe njegov duh.
24
Umijeće i rad
U dokolici je mudrost zakonoznanca,i tko je od poslova slobodan postaje mudar.
25 Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom
i komu je sva slava u šiljku ostana,
tko tjera volove i bavi se radom oko njih
i koji govori samo o teladi?
26 Um je njegov obuzet brazdama koje slijedi,
a bdjenja mu prolaze u tovu junadi.
27 Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć:
oni koji rezbare pečatnjake
i trude se neprestano oko novih šara
svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru
i bdê noću da usavrše svoje djelo.
28 Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja
i promatra sirovo željezo:
dah ognja peče mu kožu,
a on se oko vrela ognjišta napreže;
zvuk čekića zaglušuje uho njegovo,
oči upire u uzorak pred sobom;
srcem misli na svršetak posla svog
i noću bdî da ga usavrši.
29 Tako i lončar koji sjedi kod posla svog
i okreće točak nogama:
uvijek je u brizi za djelo svoje
i sve su mu kretnje odbrojane.
30 Rukom daje oblik glini,
a nogama je gnječi;
srcem misli na laštenja
i bdî noću da peć očisti.
31 Svi se oni u ruke uzdaju,
i svaki je vičan svome poslu.
32 Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi,
a nema ni naselja ni putovanja.
33 Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom
i ne ističu se u općini.
Ne sjede na stolici sudačkoj
i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
34 Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom
i nema ih među tvorcima mudrih izreka.
Ali oni održavaju stvoreni svijet
i molitva im je na djelo usmjerena.