1

Vladavina

Mudar vladar odgaja svoj narod u stezi,
i uredna je vlada razborita čovjeka.
2 Kakav je vladar,
takvi su i činovnici;
i kakav je gradski upravitelj,
takvi mu i građani.
3 Neobuzdan kralj upropašćuje svoj narod,
a svoj napredak duguje grad razboritosti vladara.
4 Vlast nad zemljom u rukama je Gospodnjim:
Gospod joj u pravo vrijeme postavlja pravog čovjeka.
5 Uspjeh je čovjekov u Božjoj ruci,
i zakonodavcu Bog daruje čast.
6

Protiv oholosti

Ne budi kivan na svoga bližnjeg
ni zbog kakve nepravde
i ne čini ništa nepravedno.

7 Mrska je oholost i Gospodu i čovjeku,
a nepravda je odvratna obojici.
8 Vlast prelazi od jednog naroda drugomu
zbog nepravde, nasilja i novca.

9 Što se toliko oholi prah i pepeo –
kad već za života ima crvljiva crijeva?
10 Duga bolest srdi liječnika;
tko je danas kralj, sutra umire.
11 Kad čovjek umre, baštini gnjilež,
grabežljive zvijeri i crve.

12 Oholost počinje kad čovjek otpadne od Gospoda
i srcem se odmetne od svoga Stvoritelja.
13 I jer je početak oholosti grijeh,
tko se njoj oda, širi gnusobu.
Gospod ih zbog toga kažnjava čudesnim kaznama
i potpuno uništava.
14 Gospod je srušio prijestolja silnika
i potlačene posadio na mjesto njihovo.
15 Gospod je iskorijenio oholice
i posadio ponizne na mjesto njihovo.
16 Gospod je porazio zemlje poganske
i razorio ih do samog temelja.
17 Neke je od njih odveo i uništio
i zbrisao njihov spomen s lica zemlje.

18 Oholost nije stvorena za čovjeka,
ni srdžba bijesna za rod ženin.
19

Osobe dostojne časti

Koji je rod dostojan časti?
Ljudski rod.

Koji je rod dostojan časti?
Onaj koji se boji Gospoda.

Koji rod prezir zaslužuje?
Ljudski rod.

Koji rod prezir zaslužuje?
Onaj koji krši Zakon.

20 Među braćom je glavar dostojan časti;
koji se Gospoda boje, u časti su pred njim.
22 Nek’ se bogat, plemenit i siromah
ponose strahom Gospodnjim.
23 Ne valja prezirati razborita siromaha
niti častiti grešnika.
24 Poglavar, vladar i moćnik dostojni su časti,
ali nema većeg od onog koji se boji Gospoda.
25 Mudru robu služe slobodnjaci,
i razborit se čovjek ne tuži.
26

Poniznost i istina

Odviše ne mudruj radeći svoj posao
i ne hvastaj se kad si u stisci.
27 Bolji je koji radi i živi u izobilju
nego tko se hvasta a nema od čega živjeti.
28 Sine, poniznošću časti samog sebe
i cijeni sebe svojom pravom cijenom.
29 Tko će opravdati onoga tko sam sebi nepravdu nanosi
i častiti onoga koji samog sebe prezire?

30 Siromaha časte zbog njegova razuma
i bogataša zbog njegova bogatstva.
31 Koga časte u siromaštvu njegovu,
koliko više u bogatstvu!
Koga preziru u bogatstvu,
koliko još više u siromaštvu!