1 Pravednik gine, i nitko ne mari.
Uklanjaju ljude pobožne,
i nitko ne shvaća.
Da, zbog zla uklonjen je pravednik
2 da bi ušao u mir.
Tko god je pravim putem hodio,
počiva na svom ležaju.
3 Pristupite sad, sinovi vračarini,
leglo preljubničko i bludničko!
4 S kim se podrugujete,
na koga razvaljujete usta
i komu jezik plazite?
Niste li vi porod grešan
i leglo lažljivo?

5 Vi koji se raspaljujete među hrašćem,
pod svakim zelenim drvetom,
žrtvujući djecu u dolinama
i u rasjeklinama stijena!
6

Proročka tužaljka protiv idolopoklonstva

Dio je tvoj među oblúcima potočnim,
oni, oni su baština tvoja.
Njima izlijevaš ljevanicu,
njima prinosiš darove!
Zar da se time ja utješim?

7 Na gori visokoj, uzdignutoj,
svoj si ležaj postavila
i popela se onamo
da prinosiš žrtvu klanicu.

8 Za vrata i dovratke
metnula si spomen svoj;
daleko od mene svoj ležaj raskrivaš,
penješ se na nj i širiš ga.
Pogađala si se s onima
s kojima si voljela lijegati,
sve si više bludničila s njima
gledajuć’ im mušku snagu.

9 S uljem za Molekom trčiš,
s pomastima mnogim,
nadaleko posla glasnike svoje,
strovali ih u podzemlje.

10 Iscrpljena si od tolikih lutanja,
al’ nisi rekla: »Beznadno je!«
Snagu si svoju nanovo našla
te nisi sustala.

11 Koga si se uplašila i pobojala
da si se iznevjerila,
da se više nisi mene spominjala,
niti si me k srcu uzimala?
Šutio sam, zatvarao oči,
zato me se nisi bojala.
12 Ali ću objavit’ o tvojoj pravdi
i djela ti tvoja neće koristiti.

13 Kad uzmeš vikati, nek’ te izbave
kipovi koje si skupila,
sve će ih vjetar raznijeti,
vihor će ih otpuhnuti.
A tko se u me uzda, baštinit će zemlju
i zaposjest će svetu goru moju.
14

Pjesma utjehe

Govorit će se:
Naspite, naspite, poravnajte put!
Uklonite zapreke s puta mog naroda!

15 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni,
koji vječno stoluje
i ime mu je Sveti:
»U prebivalištu visokom i svetom stolujem,
ali ja sam i s potlačenim i poniženim,
da oživim duh smjernih,
da oživim srca skrušenih.

16 Jer neću se prepirati dovijeka
ni vječno se ljutiti:
preda mnom bi podlegao duh
i duše što sam ih stvorio.

17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se,
udarih ga i sakrih se rasrđen.
Ali on okrenu za srcem svojim
18 i vidjeh putove njegove.
Izliječit ću ga, voditi
i utješit’ one što s njime tuguju –
19 stavit ću hvalu na usne njihove.
Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu«,
govori Jahve, »ja ću te izliječiti.«

20 Al’ opaki su poput mora uzburkanog
koje se ne može smiriti,
valovi mu mulj i blato izmeću.
21 »Nema mira grešnicima!«, govori Bog moj.