¹

Pjesan o vinogradu

Zapjevat ću svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu.
Moj je dragi imao vinograd
na brežuljku rodnome.
² Okopa ga, iskrči kamenje,
posadi ga lozom plemenitom.
Posred njega kulu on podiže
i u nj tijesak metnu.
Nadaše se da će uroditi grožđem,
a on izrodi vinjagu.
³ Sad, žitelji jeruzalemski
i ljudi Judejci,
presudite izmeđ’ mene
i vinograda mojega.
⁴ Što još mogoh učiniti za svoj vinograd
pa da nisam učinio?
Nadah se da će uroditi grožđem,
zašto vinjagu izrodi?
⁵ No sad ću vam reći
što ću učiniti od svog vinograda:
plot ću mu soriti da ga opustoše,
zidinu razvaliti da ga izgaze.
⁶ U pustoš ću ga obratiti, ni obrezana ni okopana,
nek’ u drač i trnje sav zaraste;
zabranit ću oblacima
da dažde nad njime.
⁷ Vinograd Jahve nad vojskama
dom je Izraelov;
izabrani nasad njegov
ljudi Judejci.
Nadao se pravdi, a eto nepravde,
nadao se pravičnosti, a eto vapaja.
⁸

Kletve

Jao vama koji kuću kući primičete
i polje s poljem sastavljate,
dok sve mjesto ne zauzmete
te postanete jedini u zemlji.
⁹ Na uši moje reče Jahve nad vojskama:
»Doista, mnoge će kuće opustjeti,
velike i lijepe, bit će bez žitelja.
¹⁰ Deset rali vinograda dat će samo bačvicu,
mjera sjemena dat će samo mjericu.«
¹¹ Jao onima što već jutrom na uranku
žestokim se pićem zalijevaju
i kasno noću sjede
vinom raspaljeni.
¹² Na gozbama im harfe i citare,
bubnjevi i frule uz vino,
a za djelo Jahvino ne mare,
ne gledaju djelo ruku njegovih.
¹³ Stoga će u ropstvo narod moj odvesti,
jer nema razumnosti,
odličnici njegovi od gladi će umirati,
puk njegov od žeđi će gorjeti.

¹⁴ Da, podzemlje će razvaliti ždrijelo,
razjapit će ralje neizmjerne
da se u njih strmoglave odličnici mu i mnoštvo
sa svom grajom i veseljem!
¹⁵ Smrtnik će nikom poniknuti, ponizit’ se čovjek,
oborit će se pogled silnih.
¹⁶ Jahve nad vojskama uzvisit će se sudom,
i Bog će sveti otkrit’ svetost svoju.
¹⁷ Jaganjci će pásti kao na pašnjacima,
a jarci će brstiti po ruševinama bogataškim.

¹⁸ Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi
i grijeh kolskim konopcem –
¹⁹ onima što govore: »Neka pohiti,
neka poteče s djelom svojim
da bismo ga vidjeli,
neka se približi i završi
naum Sveca Izraelova
da bismo znali!«

²⁰ Jao onima koji zlo dobrom nazivaju,
a dobro zlom,
koji od tame svjetlost prave,
a od svjetlosti tamu,
koji gorko slatkim čine,
a slatko gorkim!

²¹ Jao onima koji su mudri u svojim očima
i pametni sami pred sobom!
²² Jao onima koji su jaki u vinu
i junaci u miješanju jakih pića;
²³ onima koji za mito brane krivca,
a pravedniku uskraćuju pravdu!

²⁴ Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu
i kao što nestaje suha trava u plamenu,
tako će korijen njihov istrunuti,
poput praha razletjet’ se pupoljak njihov,
jer odbaciše zakon Jahve nad vojskama
i prezreše riječ Sveca Izraelova.
²⁵

Gnjev Jahvin

Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda,
i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore:
trupla njihova leže k’o smeće po ulicama,
ali gnjev se njegov još ne smiri,
ruka mu je sveđer podignuta.
²⁶

Asirska najezda

On podiže stijeg ratni narodu dalekom,
zazviždi mu na kraj zemlje,
i gle: brzo, spremno hita.

²⁷ U njemu nema trudna ni sustala,
ni dremljiva niti snena,
oko boka pojas ne otpasuje,
na obući ne driješi remena.

²⁸ Strijele su mu dobro zašiljene,
lukovi mu svi zapeti,
kremen su kopita konja njegovih,
vihor su točkovi bojnih mu kola.

²⁹ Rika mu je k’o u lava
i riče k’o lavovi mladi,
reži, grabi plijen i odnosi,
a nikoga da mu ga istrgne.

³⁰ U dan onaj režat će na njega
k’o što more buči.
Pogledaš li zemlju – sve tmina, tjeskoba,
svjetlost proguta tmina oblačna.