1

Opačine Jeruzalema

Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina.
2 Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. 3 Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 4 I gle, ondje bijaše slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. 5 I reče mi: »Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!« I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu.
6 I reče mi: »Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba!« 7 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. 8 I reče mi: »Sine čovječji, probij taj zid!« Probih zid, a ono – ulaz! 9 I reče mi: »Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine!« 10 Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja – sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. 11 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kâda miomirisnoga.
12 I reče mi: »Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: ‘Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!’« 13 I reče mi još: »A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine!« 14 I povede me do vrata doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza. 15 I reče mi: »Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih!« 16 I povede me u unutrašnje predvorje doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu.
17 I reče mi: »Vidiš li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje čine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovno me izazivaju i granama pred nosom mašu? 18 Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje više neće sažaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, neću ih uslišiti.«