1

Objava opsade Jeruzalema

Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, dođe mi riječ Jahvina:
2 »Sine čovječji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. 3 Pripovijedaj domu odmetničkom prispodobu. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod:
‘Pristavi lonac, pristavi
i nalij vode u nj!
4 Baci u nj komade,
sve najbolje komade mesa, but i pleće!
Napuni ga ponajboljim kostima!
5 Uzmi najbolje od stada.
Pod loncem vatru naloži.
Neka dobro uzavri,
neka se u njemu skuhaju i kosti.’

6 Jer ovako govori Jahve Gospod:
‘Jao gradu krvničkom,
zarđalu loncu
s kojega se rđa ne skida!
A zatim komad po komad
iz njega izvadi,
ali za nj ne bacaj kockê!
7 Jer krv je njegova u njemu
– na golu je kamenu ostavi,
po zemlji je ne razlij
gdje bi je prašina mogla prekriti!
8 Da se gnjev moj raspali,
da mu odmazdim,
ostavih krv njegovu na kamenu golom,
da se ne pokrije.’

9 Stoga ovako govori Jahve Gospod:
‘Jao gradu krvničkome,
jer ću veliku lomaču naložiti!
10 Skupi drva, vatru potpali,
skuhaj meso, primiješaj začina,
nek’ izgore i kosti!
11 A zatim ga prazna na žeravicu pristavi
da mjed mu se usija
i nečistoća njegova sva se rastopi,
da se uništi rđa na njemu!
12 Grdne li muke! Ali se velika rđa ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. 13 Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te očistiti, ali se ti ne htjede od grijeha očistiti; i zbog toga se više nećeš očistiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! 14 Ja, Jahve, rekoh! I riječ ću ispuniti; neću popustiti: I neću se smilovati niti ću se pokajati! Sudit ću te po putovima tvojim i po djelima tvojim!’ – riječ je Jahve Gospoda.«
15

Iskušenje prorokovo

I dođe mi riječ Jahvina:
16 »Sine čovječji, evo, nenadanom smrću oduzet ću ti radost očinju! Ne tuguj, ne plači i ne roni suza! 17 Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobničke pogače.«
18 Ujutro tako prorokovah narodu, a uveče mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovjeđeno. 19 Narod me na to zapita: »Nećeš li nam reći što znači za nas to što ti radiš?« 20 Ja im odgovorih: »Dođe mi riječ Jahvina: 21 Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, oskvrnut ću svoje svetište, vaš ponos snažni, radost vam očinju i čežnju duše vaše! I sinovi i kćeri koje ostaviste, od mača će pasti! 22 Tada ćete uraditi kao što i ja uradih: nećete prekrivati brade i nećete jesti žalobničke pogače! 23 Povit ćete povez oko glave i obuti na noge sandale! I nećete više tugovati ni plakati, nego ćete venuti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 24 A Ezekiel će vam biti primjer: učinit ćete sve što je i on činio. Kad se to zbude, spoznat ćete da sam ja Jahve!’«
25 »A ti, sine čovječji, doista u dan kad im oduzmem snagu, dičnu radost njihovu, radost im očinju, slast duše njihove, sinove i kćeri njihove – 26 u taj će dan k tebi stići bjegunac da ti to dojavi! 27 U taj će se dan tvoja usta otvoriti, i ti ćeš tom bjeguncu progovoriti; nećeš više biti nijem. I tako ćeš im biti znak. I oni će spoznati da sam ja Jahve!«