6 A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: »Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima«, čovjek uđe i stade kraj točkova. 7 Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše među kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziđe. 8 A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka čovječja. 9 Pogledah, i gle: uz kerubine četiri točka, po jedan uza svakoga. A točkovi bijahu nalik na kamen krizolit; 10 sva četiri istog oblika i kao da je jedan točak u drugome. 11 U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, krećući se, nisu morali okretati. 12 Cijelo tijelo u kerubinâ – leđa, ruke, krila i sva četiri točka njihova – sve im bijaše posvud naokolo puno očiju.
13 A točkovi, koliko sam čuo, zvahu se »Kovitlac«. 14 Svaki imaše po četiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga čovječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga orlovsko. 15 Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bića što ih vidjeh na rijeci Kebaru. 16 Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i točkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali. 17 Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima.
18