Nedjela Jeruzalema
I dođe mi riječ Jahvina: 2 »Sine čovječji, hoćeš li suditi, hoćeš li suditi gradu krvničkom? Pokaži mu sve gnusobe njegove! 3 Reci: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Grade što u sebi krv toliku prolijevaš i što svuda sebi kumire praviš da se okaljaš, kucnu čas tvoj: 4 krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama. 5 I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat će se tebi: ‘O sramotno ime, grade pokvareni!’ 6 Eto, knezovi izraelski – svaki na svoju ruku – u tebi krv prolijevaju. 7 I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tlače, siročad i udovice u tebi zlostavljaju! 8 Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. 9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe čine sramote. 10 U tebi se raskriva sramota očeva, u tebi siluju žene dok su nečiste. 11 Jedan čini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi siluje sestru, kćerku oca svoga.12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš’ – riječ je Jahve Gospoda. 13 ‘Zato, evo, ja rukama plješćem nad plijenom što ga ti napljačka i nad krvlju što se lije u tebi. 14 Jer, hoće li srce tvoje izdržati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i učinit ću! 15 Zato ću te raspršiti među narode, rasijat’ te po zemljama, da uklonim iz tebe svu nečistoću! 16 I bit ćeš opet moja baština naočigled naroda. I znat ćeš da sam ja Jahve!’«
17 Dođe mi riječ Jahvina: 18 »Sine čovječji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u peći – svi su oni troska! 19 Stoga ovako govori Jahve Gospod: ‘Jer mi troska postadoste, skupit ću vas, evo, u Jeruzalemu. 20 Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u peći te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ću i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti. 21 Jest, skupit ću vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. 22 Kao što se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti. I znat ćete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!’«
23 Dođe mi riječ Jahvina: 24 »Sine čovječji, reci još: ‘Ti si zemlja još neočišćena, koju još ne opra kiša dana jarosnoga! 25 Knezovi njezini, poput lavova što riču i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množeći udovice usred nje. 26 Svećenici njezini ne poštuju mog zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini. 27 Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropašćuju ljude, lakomi na dobitak. 28 A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lažnim proricanjima zboreći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ – a Jahve to ne reče. 29 Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tlače. 30 Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga. 31 I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih’ – riječ je Jahve Gospoda.«