Tužaljka za knezovima izraelskim
»A ti, sine čovječji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim.2 Reci: Što bijaše tvoja mati?
Lavica među lavovima,
ležala je među lavićima,
hraneći mladunčad svoju.
3 I othrani jedno mlado,
koje lavom posta.
Naučivši se plijen derati,
stade ljude proždirati!
4 Narodi se protiv njega udružiše,
lav upade u jamu njihovu,
na lancu ga odvedoše
u zemlju egipatsku.
5 A kad mati vidje
da uzalud čeka
i da joj nada propade,
uze drugo mlado
i od njega lava učini.
6 Živeć’ tako među lavovima,
i on lavom posta.
Naučivši se plijen derati,
stade ljude proždirati,
7 utvrde im rušiti,
pustošiti gradove.
Uzdrhta zemlja i sve na njoj
od silne rike njegove.
8 Ali se ljudi iz okolnih mjesta
protiv njega podigoše
i zamke mu postaviše;
i lav se uhvati u jamu njihovu.
9 Okovana u kavez ga zatvoriše,
odvedoše kralju babilonskom,
ondje ga u kulu zatočiše,
da mu se više ne čuje rika
po gorama izraelskim.
10 Mati tvoja bješe kao loza
pokraj vode zasađena,
rodna i granata
od obilja vode!
11 Imala je jaku granu
za palicu vladalačku:
uzdiže se nad krošnju,
naočita visinom,
mnoštvom grančica.
12 Al’ u gnjevu bješe iščupana
i na zemlju bačena.
Istočnjak joj rod sasuši:
polomi se i uvenu
jaka grana njezina
i vatra je svu proguta.
13 U pustinju bje presađena,
u zemlju suhu, bezvodnu.
14 Al’ liznu oganj iz pruta njezina
i spali joj grane i plodove!
I nema više na njoj grane jake
za palicu vladalačku.«
To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka.