2 Jer im srce smišlja nasilje
i usne govore o nedjelu.
3 Mudrošću se zida kuća
i razborom utvrđuje,
4 i po znanju se pune klijeti
svakim blagom dragocjenim i ljupkim.
5 Bolji je mudar od jakoga
i čovjek razuman od silne ljudine.
6 Jer s promišljanjem se ide u boj,
i pobjeda je u mnoštvu savjetnika.
7 Previsoka je bezumnomu mudrost:
zato na sudu ne otvara usta svojih!
8 Tko smišlja zlo,
zove se učitelj podmukli.
9 Ludost samo grijeh snuje,
i podrugljivac je mrzak ljudima.
10 Kloneš li u dan bijede,
bijedna je tvoja snaga.
11 Izbavi one koje vode u smrt;
i spašavaj one koji posrćući idu na stratište.
12 Ako kažeš: »Nismo za to znali«,
ne razumije li onaj koji ispituje srca?
I ne znade li onaj koji ti čuva dušu?
I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?
13 Jedi med, sine moj, jer je dobar,
i saće je slatko nepcu tvome.
14 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši:
ako je nađeš, našao si budućnost,
i nada tvoja neće propasti.
15 Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu,
ne čini nasilja boravištu njegovu;
16 jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje,
a opaki propadaju u nesreći.
17 Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj
i ne kliči srcem kada on posrće,
18 da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo
i obratio srdžbu svoju od njega.
19 Nemoj se srditi zbog zločinaca,
nemoj zavidjeti opakima,
20 jer zao čovjek nema budućnosti,
svjetiljka opakih gasi se.
21 Boj se Jahve, sine moj, i kralja:
i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga,
22 jer iznenada provaljuje nesreća njihova
i tko zna kad će doći propast njihova.
23
IV. NASTAVAK IZREKA MUDRACA
I ovo je od mudracâ:Ne valja biti pristran na sudu.
24 Tko opakomu veli: »Pravedan si«,
proklinju ga narodi i kunu puci;
25 a oni koji ga ukore, nalaze zadovoljstvo,
i na njih dolazi blagoslov sreće.
26 U usta ljubi
tko odgovara pošteno.
27 Svrši svoj posao vani
i uredi svoje polje,
potom i kuću svoju zidaj.
28 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga:
zar ćeš varati usnama svojim?
29 Ne reci: »Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu;
platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!«
30 Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine,
i mimo vinograd nekog luđaka,
31 i gle, sve bijaše zaraslo u koprive,
i sve pokrio čkalj,
i kamena ograda porušena.
32 Vidjeh to i pohranih u srcu,
promotrih i uzeh pouku:
33 »Još malo odspavaj, još malo odrijemaj,
još malo podvij ruke za počinak,
34 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač
i oskudica kao oružanik!«