1 Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.

2 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve,
a tko ide stranputicom, prezire ga.

3 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu,
a mudre štite vlastite usne.

4 Gdje nema volova, prazne su jasle,
a obilna je žetva od snage bikove.

5 Istinit svjedok ne laže,
a krivi svjedok širi laž.

6 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je,
a razumni lako dolazi do znanja.

7 Idi od čovjeka bezumna,
jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.

8 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put,
a bezumnička ludost prijevara je.

9 Luđacima je grijeh šala,
a milost je Božja s poštenima.

10 Srce poznaje svoj jad,
i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.

11 Dom opakih propast će,
a šator će pravednika procvasti.
12 Neki se put učini čovjeku prav,
a na koncu vodi k smrti.

13 I u smijehu srce osjeća bol,
a poslije veselja dolazi tuga.

14 Otpadnik se siti svojim prestupcima,
a dobar čovjek svojim radom.

15 Glupan vjeruje svakoj riječi,
a pametan pazi na korak svoj.

16 Mudar se boji i oda zla se uklanja,
a bezuman se raspaljuje i bez straha je.

17 Nagao čovjek čini ludosti,
a razborit ih podnosi.

18 Glupaci baštine ludost,
a mudre ovjenčava znanje.

19 Zli padaju ničice pred dobrima
i opaki pred vratima pravednikovim.

20 I svom prijatelju mrzak je siromah,
a bogataš ima mnogo ljubitelja.

21 Griješi tko prezire bližnjega svoga,
a blago onomu tko je milostiv ubogima.

22 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom,
a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?
23 U svakom trudu ima probitka,
a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.

24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo,
a bezumnima kruna – njihova ludost.

25 Istinit svjedok izbavlja duše,
a tko laži širi, taj je varalica.

26 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje,
i njegovim je sinovima utočište.

27 Strah Gospodnji izvor je života:
on izbavlja od zamke smrti.

28 Mnoštvo je naroda ponos kralju,
a bez puka knez propada.

29 Tko se teško srdi, velike je razboritosti,
a nabusit duhom pokazuje ludost.

30 Mirno je srce život tijelu,
ljubomor je gnjilež u kostima.

31 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja,
a časti ga tko je milostiv ubogomu.

32 Opaki propada zbog vlastite pakosti,
a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.

33 U razumnu srcu mudrost počiva,
a što je u bezumnome, to se i pokaže.

34 Pravednost uzvisuje narod,
a grijeh je sramota pucima.

35 Kralju je mio razborit sluga,
a na sramotna se srdi.