¹

Ozdravljenje uzetoga

(Mk 2, 1–12; Lk 5, 17–26)
I ušavši u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. ² Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«
³ A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: »Ovaj huli!« ⁴ Prozrevši njihove misli, Isus reče: »Zašto snujete zlo u srcima? ⁵ Ta što je lakše reći: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodi’? ⁶ Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetomu: »Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!«
⁷ I on usta te ode kući.
⁸ Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.
⁹

Poziv Mateja

(Mk 2, 13–17; Lk 5, 27–32)
Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.
¹⁰ Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. ¹¹ Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«
¹² A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. ¹³ Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«
¹⁴

Rasprava o postu

(Mk 2, 18–22; Lk 5, 33–39)
Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?« ¹⁵ Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«
¹⁶ »A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa.«
¹⁷ »I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.«
¹⁸

Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri

(Mk 5, 21–43; Lk 8, 40–56)
Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.«
¹⁹ Isus usta te s učenicima pođe za njim. ²⁰ I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. ²¹ Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« ²² A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa.
²³ I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa ²⁴ reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu.
²⁵ A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bî uskrišena. ²⁶ I razglasi se to po svem onom kraju.
²⁷

Dva slijepca

Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« ²⁸ A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: »Vjerujete li da mogu to učiniti?« Kažu mu: »Da, Gospodine!« ²⁹ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri.« ³⁰ I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: »Pazite da nitko ne dozna!« ³¹ Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.
³²

Opsjednuti njemak

Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. ³³ Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: »Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!« ³⁴ A farizeji govorahu: »Po poglavici đavolskome izgoni đavle.«
³⁵

Ovce bez pastira

I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.
³⁶ Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. ³⁷ Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnikâ malo. ³⁸ Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«