2. BESJEDA U PRISPODOBAMA
Uvod
(Mk 4, 1–3; Lk 8, 4)Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. 2 I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. 3 I zborio im je mnogo u prispodobama:
Sijač
(Mk 4, 4–9; Lk 8, 5–8)»Gle, iziđe sijač sijati. 4 I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5 Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6 A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 7 Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 8 Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
9 »Tko ima uši, neka čuje!«
10
Zašto Isus govori u prispodobama
(Mk 4, 10–12; Lk 8, 9–10)I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« 11 On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«
14 »Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
15 Jer usalilo se srce naroda ovoga:
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.
16 A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«
18
Tumačenje prispodobe o sijaču
(Mk 4, 13–20; Lk 8, 11–15)»Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19 Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20 A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22 Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23 Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
24
Kukolj
Drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25 Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26 Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27 Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ 28 On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ 29 A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30 Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«31
Zrno gorušičino
(Mk 4, 30–32; Lk 13, 18–19)I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«
33
Kvasac
(Lk 13, 20–21)I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
34
Isus poučava narod u prispodobama
(Mk 4, 33–34)Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – 35 da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja,
iznijet ću što je sakriveno
od postanka svijeta.
36
Isus tumači prispodobu o kukolju
Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« 37 On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. 40 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. 41 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 43 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«»Tko ima uši, neka čuje!«
44
Blago i dragocjeni biser
»Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.«45 »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46 pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.«
47
Ribarska mreža
»Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. 48 Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 49 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih 50 i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«51
Završetak prispodoba: nove i stare istine
»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« 52 A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«V. CRKVA – PRVINE NOVOGA BOŽJEG SVIJETA
1. PRIPOVJEDNI DIO
53
Posjet Nazaretu
(Mk 6, 1–6; Lk 4, 16–30)Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande. 54 I dođe u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu: »Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? 55 Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? 56 I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?« 57 I sablažnjavahu se zbog njega.
A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« 58 I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.