Isus predan Pilatu
(Mk 15, 1; Lk 23, 1–2; Iv 18, 28–32)A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 2 I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.
3
Judina smrt
(Dj 1, 18–19)Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4 govoreći: »Sagriješih predavši krv nedužnu!« Odgovoriše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!« 5 I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.
6 Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 7 »Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina.« Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 8 Stoga se ona njiva zove »Krvava njiva« sve do danas. 9 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka – cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi – 10 i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.
11
Pred Pilatom
(Mk 15, 2–15; Lk 23, 3–5. 13–25; Iv 18, 33 – 19, 16)Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: »Ti li si kralj židovski?« On odgovori: »Ti kažeš.« 12 I dok su ga glavari svećenički i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao. 13 Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?« 14 I ne odgovori mu ni na jednu riječ te se upravitelj silno čudio.
15 A o Blagdanu upravitelj je običavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi već htjeli. 16 Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba. 17 Kad se dakle sabraše, reče im Pilat: »Koga hoćete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« 18 Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: »Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.«
20 Međutim, glavari svećenički i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi. 21 Upita ih dakle upravitelj: »Kojega od ove dvojice hoćete da vam pustim?« A oni rekoše: »Barabu!« 22 Kaže im Pilat: »Što dakle da učinim s Isusom koji se zove Krist?« Oni će: »Neka se razapne.« 23 A on upita: »A što je zla učinio?« Vikahu još jače: »Neka se razapne!«
24 Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veći metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreći: »Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!« 25 Sav narod nato odvrati: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« 26 Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbičevana, preda da se razapne.
27
Trnova kruna
(Mk 15, 16–20; Iv 19, 2–3)Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu četu. 28 Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem. 29 Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajući pred njim koljena, izrugivahu ga: »Zdravo, kralju židovski!« 30 Onda pljujući po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.
31 Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.
32
Raspeće
(Mk 15, 21–32; Lk 23, 26–43; Iv 19, 17–27)Izlazeći nađu nekoga čovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.
33 I dođoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto, 34 dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htje piti. 35 A pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku. 36 I sjedeći ondje, čuvahu ga.
37 I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: »Ovo je Isus, kralj židovski.«
38 Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
39 A prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: 40 »Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siđi s križa!« 41 Slično i glavari svećenički s pismoznancima i starješinama, rugajući se, govorahu: 42 »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj! 43 Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: ‘Sin sam Božji!’« 44 Tako ga vrijeđahu i s njim raspeti razbojnici.
45
Isusova smrt
(Mk 15, 33–41; Lk 23, 44–49; Iv 19, 28–30)Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. 46 O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« 47 A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« 48 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. 49 A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« 50 A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.
51 I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, 52 grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše 53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54 A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«
55 A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujući mu; 56 među njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.
57
Ukop
(Mk 15, 42–47; Lk 23, 50–56; Iv 19, 38–42)Uvečer dođe neki bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše učenik Isusov. 58 On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne. 59 Josip uze tijelo, povi ga u čisto platno 60 i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe.
61 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.
62