1

Milostinja u skrovitosti

»Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.
2 Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. 3 Ti, naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, 4 da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!«
5

Molitva u skrovitosti

»Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
6 Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
7

Prava molitva. Očenaš

(Lk 11, 2–4)
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
8 Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. 9 Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!

10 Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!

11 Kruh naš svagdanji daj nam danas!

12 I otpusti nam duge naše
kako i mi otpustismo
dužnicima svojim!

13 I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!’«

14 »Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. 15 Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
16

Post u skrovitosti

»I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
17 Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice 18 da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
19

Osigurano blago

(Lk 12, 33–34)
»Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.
20 Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. 21 Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.«
22

Nutarnja svjetlost

(Lk 11, 34–36)
»Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo.
23 Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?«
24

Ne može se služiti dvojici gospodara

(Lk 16, 13)
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
25

Pouzdanje u Božju providnost

(Lk 12, 22–31)
»Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?«
26 »Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27 A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28 I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29 A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30 Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?«
31 »Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ 32 Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33 Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. 34 Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.«