VII. MUKA I USKRSNUĆE
Zavjera protiv Isusa
(Mk 14, 1–2; Lk 22, 1–2; Iv 11, 45–53)I kad Isus završi sve te besjede, reče svojim učenicima: 2 »Znate da je za dva dana Pasha, i Sin Čovječji predaje se da se razapne.« 3 Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe 4 i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. 5 Jer se govorilo: »Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu.«
6
Pomazanje u Betaniji
(Mk 14, 3–9; Iv 12, 1–8)Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, 7 pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. 8 Vidjevši to, učenici negodovahu: »Čemu ta rasipnost? 9 Moglo se to skupo prodati i dati siromasima.«
10 Zapazio to Isus pa im reče: »Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. 11 Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. 12 Izlila je tu pomast na moje tijelo – za ukop mi to učini. 13 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«
14
Judina izdaja
(Mk 14, 10–11; Lk 22, 3–6)Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim 15 i reče: »Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati.« A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16 Otada je tražio priliku da ga preda.
17
Pashalna večera
(Mk 14, 12–21; Lk 22, 7–14. 21–23; Iv 13, 21–30)Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« 18 On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim Pashu sa svojim učenicima.’« 19 I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.
20 Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 21 I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« 22 Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« 23 On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 24 Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« 25 A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«
26
Ustanovljenje euharistije – večere Gospodnje
(Mk 14, 22–26; Lk 22, 15–20; 1 Kor 11, 23–25)I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« 27 I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! 28 Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. 29 A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.« 30 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
31
Proroštvo o Petrovoj zataji
(Mk 14, 27–31; Lk 22, 31–34; Iv 13, 36–38)Tada im reče Isus: »Svi ćete se vi još ove noći sablazniti zbog mene. Ta pisano je: Udarit će pastira
i stado će se razbjeći.
32 Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« 33 Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću!« 34 Reče mu Isus: »Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti!« 35 Kaže mu Petar: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti.« Tako rekoše i svi učenici.
36
Molitva u Getsemanskom vrtu
(Mk 14, 32–42; Lk 22, 39–46)Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: »Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se.« 37 I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38 Tada im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!«
39 I ode malo dalje, pade ničice moleći: »Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.«
40 I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41 Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« 42 Opet, po drugi put, ode i pomoli se: »Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!« 43 I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44 Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.
45 Tada dođe učenicima i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46 Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.«
47
Isus uhvaćen
(Mk 14, 43–50; Lk 22, 47–53; Iv 18, 3–12)Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48 A izdajica im dao znak: »Koga poljubim, taj je, njega uhvatite!« 49 I odmah pristupi Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. 50 A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto ti ovdje?« Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.
51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52 Kaže mu tada Isus: »Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 53 Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?
54 No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
55 U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« 56 A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.
Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.
57
Isus pred Vijećem
(Mk 14, 53–65; Lk 22, 54–55. 63–71; Iv 18, 13–14. 19–24)Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 58 A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.
59 A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 60 Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 61 i reknu: »Ovaj reče: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.’«
62 Usta nato veliki svećenik i reče mu: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče?« 63 Isus je šutio.
Reče mu veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?« 64 Reče mu Isus: »Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.« 65 Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: »Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli hulu! 66 Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Smrt zaslužuje!«
67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68 govoreći: »Proreci nam, Kriste, tko te udario?«
69
Petar se odriče Isusa
(Mk 14, 66–72; Lk 22, 56–62; Iv 18, 15–18. 25–27)A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: »I ti bijaše s Isusom Galilejcem.« 70 On pred svima zanijeka: »Ne znam što govoriš.« 71 Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: »Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom.« 72 On opet zanijeka sa zakletvom: »Ne znam toga čovjeka.«
73 Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: »Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje!« 74 On se tada stane zaklinjati i preklinjati: »Ne znam toga čovjeka.« I odmah se oglasi pijetao. 75 I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: »Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I iziđe te gorko zaplaka.