III. PROPOVIJEDANJE NOVOGA BOŽJEG SVIJETA
1. PRIPOVJEDNI DIO: DESET ČUDESA
Ozdravljenje gubavca
(Mk 1, 40–45; Lk 5, 12–16)Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. 2 I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« 3 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. 4 Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«
5
Vjera jednoga rimskog satnika
(Lk 7, 1–10; Iv 4, 43–54)Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6 »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« 7 Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« 8 Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
10 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11 A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12 a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«
13 I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas.
14
Ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika
(Mk 1, 29–34; Lk 4, 38–41)Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. 15 Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.
16 A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi – 17 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
18
Zahtjevi apostolskog zvanja
(Lk 9, 57–62)Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. 19 I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: »Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.« 20 Kaže mu Isus: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
21 Drugi mu od učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.« 22 Isus mu kaže: »Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.«
23
Stišana oluja
(Mk 4, 35–41; Lk 8, 22–25)Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. 24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. 25 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Gospodine, spasi, pogibosmo!« 26 Kaže im: »Što ste plašljivi, malovjerni?« Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 27 A ljudi su u čudu pitali: »Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?«
28
Opsjednuti iz Gadare
(Mk 5, 1–20; Lk 8, 26–39)I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. 29 I gle, povikaše: »Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?«
30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31 Zlodusi ga zaklinjahu: »Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.« 32 On im reče: »Idite!« Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.
33 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.