¹

Jahve protiv Babilona

Ovako govori Jahve: »Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv pučanstva kaldejskog
vjetar zatornički.
² Poslat ću na Babilon vijače da ga viju
i prorešetaju zemlju njegovu.
Kad ga sa svih strana opkole
u kobni dan,
³ nek’ strijelac luka ne odlaže,
nek’ ne skida oklopa!
Ne štedite mladića njihovih,
svu mu vojsku kleto uništite!
⁴ Pobijeni će padati po zemlji kaldejskoj,
probodeni po ulicama njegovim.«
⁵ Ne, Izrael – Judeja – nije udovica
Boga svojega,
Jahve nad vojskama,
iako je zemlja njihova puna krivice
protiv Sveca Izraelova.

⁶ Bježite iz Babilona,
nek’ svak’ spasi život svoj,
da ne izginete s njegova bezakonja,
jer ovo je vrijeme Jahvine odmazde,
svakom plaća po zasluzi!
⁷ Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj,
pehar koji opi svijet cijeli.
Vinom tim se puci opiše,
i zato se puci obezumiše.
⁸ Iznenada pade Babilon, razmrskan:
zakukajte nad njim!
Potražite balzama rani njegovoj:
možda će ozdravit’!
⁹ Liječili smo Babilon, al’ se ne izliječi.
Pustimo ga, vratimo se svaki u svoj kraj!
Jer do neba dopire njegova osuda
i diže se pod oblake.
¹⁰ Jahve je iznio pravdu našu!
Hajde da Sionu objavimo
djelo Jahve, Boga našega.

¹¹ Naoštrite strelice,
napunite tobolce!
Jahve potače duh kraljeva medijskih
jer naumi zatrti Babilon,
Jahvina je to osveta,
osveta za Hram njegov.
¹² Razvijte stijeg, zidine babilonske!
Pojačajte straže!
Postavite stražare!
Razmjestite zasjede!
Jer Jahve što naumi
to sad izvodi, kako je rekao
protiv Babilona.
¹³ O, ti što prebivaš na velikim vodama
i bogat blagom svakojakim!
Sad ti svršetak dođe,
kraj tvojoj lakomosti.
¹⁴ Životom svojim zakle se Jahve nad vojskama:
»Napunit ću te ljudstvom kao skakavcima,
zaorit će protiv tebe vika bojna.«
¹⁵ On snagom svojom stvori zemlju,
mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski
i umom svojim razape nebesa.
¹⁶ Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima,
oblake diže s kraja zemlje:
stvara kiši munje,
vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
¹⁷ Svakom čovjeku pamet stane,
svaki se zlatar zastidi svoga kipa,
jer svi su mu kipovi samo varka,
nema u njima duha.
¹⁸ Isprazni su oni, smiješne tvorevine,
propast će u dan kazne.
¹⁹ »Jakovljev dio« nije kao oni:
jer on je sve stvorio,
Izrael pleme je baštine njegove.
Jahve nad vojskama ime je njegovo.
²⁰

Malj Jahvin i gora golema

»Ti si mi bio malj,
oružje ratno.
Pomlatih tobom narode,
razmrskah tobom kraljevstva.
²¹ Pomlatih tobom konja i konjanika,
pomlatih tobom bojna kola i vozača.
²² Pomlatih tobom čovjeka i ženu,
pomlatih tobom starca i dijete.
Pomlatih tobom mladića i djevojku,
pomlatih tobom pastira i stado.
²³ Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu,
pomlatih tobom namjesnike i upravljače.
²⁴ Ali na vaše oči sada plaća Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje učiniše Sionu« – riječ je Jahvina.

²⁵ »Evo me na te, goro zatornice« –
riječ je Jahvina –
»zatornice svega svijeta!
Zamahnut ću rukom protiv tebe,
svalit ću te s litice,
pretvorit ću te u goru spaljenu.
²⁶ Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni
ni kamen temeljac,
bit ćeš vječna pustinja« –
riječ je Jahvina.
²⁷

Ususret kraju

Podignite stijeg u zemlji,
zatrubite u rog među narodima!
Pripremite na nj narode,
sazovite na nj kraljevstva –
Ararat, Mini, Aškenaz!
Postavite protiv njega pozivnike,
nek’ nasrnu konji k’o dlakavi skakavci!
²⁸ Spremite na nj narode,
kraljeve medijske,
vojvode i namjesnike njihove
i svu zemlju kojom vladaju.
²⁹ Zemlja će se tresti, drhtati,
kad se stanu uspinjati k Babilonu
svi naumi Jahvini
da pretvori zemlju babilonsku
u pustinju nenastanjenu.

³⁰ Nebojše babilonske odustaše od borbe,
u utvrdama posjedaše,
nesta sile njihove:
postadoše kao žene.
Spaljeni su domovi njihovi,
polomljeni zasuni na vratima.
³¹ Teklič tekliča prestiže,
glasnik juri za glasnikom,
da jave kralju babilonskom
da mu je grad sa svih strana zauzet,
³² prijelazi zaposjednuti,
tvrđave ognjem popaljene,
a ratnici prestrašeni.

³³ Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov:
»Kći je babilonska kao gumno
u vrijeme kad se po njem gazi;
još malo, i doći će joj vrijeme žetve.«
³⁴

Jahvina osveta

Izjeo me, satro babilonski kralj,
odgurnuo me kao prazan pladanj,
k’o zmaj me on progutao,
napunio trbušinu,
iz mog me istjerao Edena.
³⁵ »Nasilje i patnje moje na Babilon!«
– govore stanovnici Siona.
»Krv moja na Kaldejce!«
– govori Jeruzalem.

³⁶ Zato ovako govori Jahve:
»Gle, ja ću braniti parnicu tvoju
i krvavo te osvetiti.
Sasušit ću more njegovo
i presahnut ću izvore njegove.
³⁷ Babilon će biti hrpa ruševina,
brlog čagljima,
užas i ruglo,
kraj nenastanjen.
³⁸ Svi zajedno riču k’o lavovi,
zavijaju kao lavići.
³⁹ Kad se ugriju, priredit ću im pijanku,
napojiti ih da se provesele,
da zaspe vječnim snom,
da se više ne probude« –
riječ je Jahvina.
⁴⁰ »Odvest ću ih k’o janjce na klanje,
kao jarce i ovnove.«
⁴¹

Plač nad Babilonom

»Kako li je zauzet,
kako osvojen taj ponos zemlje sve?
Kako li Babilon posta
strašilo narodima?
⁴² Uzdiglo se more protiv Babilona,
prekrilo ga valovlje njegovo.
⁴³ Gradovi mu pustoš postali,
zemlja suha, pustara:
čovjek u njoj ne stanuje,
niti njom prolazi sin čovječji.«
⁴⁴

Jahvin pohod na kipove

»Kaznit ću Bela babilonskog,
iz ralja mu otet’ što je progutao.
Neće više k njemu hrliti narodi,
srušit će se babilonske zidine.

⁴⁵ Izađi iz njega, narode moj!
Nek’ svaki spasi život svoj
od jarosnoga gnjeva Jahvina!
⁴⁶ Neka vam srce ne klone!
Ne bojte se glasâ što se zemljom šire,
jedne godine ovakvi, druge onakvi,
i što u zemlji vlada nasilje,
te silnik za silnikom ustaje.

⁴⁷ Jer evo dolaze dani
kada ću kazniti kipove babilonske,
i sva će mu se zemlja postidjeti,
i svi će mu pobijeni ležat’ posred grada.
⁴⁸ Tada će nad Babilonom klicati
nebo i zemlja i sve što je na njima,
jer će sa sjevera navaliti na grad,
zatornici njegovi« –
riječ je Jahvina!
⁴⁹ »I Babilon mora pasti
za pobijene Izraelce,
kao što su za Babilon padali
pobijeni po svem svijetu.
⁵⁰ Vi što umakoste maču,
idite, ne ostajte ovdje.
Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj,
i neka vam Jeruzalem bude na srcu:
⁵¹ ‘Stidjeli smo se slušajuć’ sramotu,
rumenilo nam prekrilo lice
kad ono tuđinci nahrupiše
u svetište doma Jahvina.’
⁵² Zato, evo, dolaze dani« –
riječ je Jahvina –
»kad ću kazniti kipove njegove
i po svoj će mu zemlji stenjat’ ranjenici.

⁵³ Da se Babilon popne do neba,
da se utvrdi na visu nedostupnu,
na moju će zapovijed na nj navalit’ pustošnici« –
riječ je Jahvina.
⁵⁴ Čujte vapaj iz Babilona,
i strašan poraz iz zemlje kaldejske!
⁵⁵ Jer sâm Jahve pustoši Babilon,
on stišava strašnu buku njegovu:
bučili su vali njegovi k’o vode velike,
razlijegala se huka njihova.
⁵⁶ Jest, pustošnik dođe na Babilon,
uhvaćeni su ratnici njegovi,
lukovi im polomljeni.
Zaista, Jahve je Bog osvetnik
koji plaća po zasluzi!
⁵⁷ »Opojit ću mu knezove i mudrace,
vojvode, namjesnike i ratnike:
da zaspe vječnim snom
pa se više ne probude« –
govori Kralj,
ime mu je Jahve nad vojskama.
⁵⁸

Babilon sravnjen sa zemljom

Ovako govori Jahve nad vojskama:
»Široke zidine babilonske
bit će do temelja razvaljene,
a visoka trava njegova
bit će ognjem spaljena.
Narodi se zalud trudili,
puci se za oganj mučili!«
⁵⁹

Proročanstvo bačeno u Eufrat

Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, četvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. ⁶⁰ Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesreću koja je morala doći na Babilon – sva ona proroštva napisana protiv Babilona. ⁶¹ Jeremija reče Seraji: »Kad dođeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove riječi. ⁶² I reci: ‘Jahve, ti sam reče da ćeš zatrti ovo mjesto te u njemu ničega više neće biti, ni čovjeka ni živinčeta, nego će postati vječna pustinja.’ ⁶³ Kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci u Eufrat. ⁶⁴ I reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i neće se više podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.’«
To su riječi Jeremijine.