1 »U ono vrijeme« – riječ je Jahvina – »bit ću Bog svim plemenima Izraelovim i oni će biti narod moj.«
2 Ovako govori Jahve:
»Nađe milost u pustinji
narod koji uteče maču:
Izrael ide u svoje prebivalište.
3 Iz daljine mu se Jahve ukaza:
Ljubavlju vječnom ljubim te,
zato ti sačuvah milost.
4 Opet ću te sazdati, i bit ćeš sazdana,
djevice Izraelova.
Opet ćeš se resit’ bubnjićima,
u veselo kolo hvatati.
5 Opet ćeš saditi vinograde
na brdima Samarije:
koji nasade posade,
oni će i trgati.
6 Jer dolazi dan te će stražari
vikati na brdu efrajimskom:
‘Na noge! Na Sion se popnimo,
k Jahvi, Bogu svojemu!’«

7 Jer ovako govori Jahve:
»Kličite od radosti Jakovu,
pozdravite burno prvaka naroda!
Neka se ori vaš glas!
Objavite slavopojkom:
Jahve spasi narod svoj,
Ostatak Izraelov!
8 Evo, ja ih vodim
iz zemlje sjeverne,
skupljam ih s krajeva zemlje:
s njima su slijepi i hromi,
trudnice i rodilje:
vraća se velika zajednica.
9 Evo, u suzama pođoše,
utješene sad ih vraćam!
Vodit ću ih kraj potočnih voda,
putem ravnim kojim neće posrnuti,
jer ja sam otac Izraelu,
Efrajim je moj prvenac.«

10 Čujte, o narodi, riječ Jahvinu,
objavite je širom dalekih otoka:
»Onaj što rasprši Izraela, opet ga sabire
i čuva ga k’o pastir stado svoje!«
11 Jer Jahve oslobodi Jakova,
izbavi ga iz ruku jačeg od njega.
12 I oni će, radosno kličući, na vis sionski
da se naužiju dobara Jahvinih:
žita, ulja, mladog vina,
jagnjadi i teladi,
duša će im biti kao vrt navodnjen,
nikad više neće ginuti.
13 Djevojke će se veselit’ u kolu,
mlado i staro zajedno,
jer ću im tugu u radost pretvoriti,
utješit ću ih
i razveselit’ nakon žalosti.
14 Pretilinom ću im okrijepiti svećenstvo
i narod svoj nasititi dobrima« –
riječ je Jahvina.

15 Ovako govori Jahve:
»Čuj! U Rami se kukanje čuje
i gorak plač:
Rahela oplakuje sinove svoje,
i neće da se utješi za djecom,
jer njih više nema.«

16 Ovako govori Jahve:
»Prestani kukati,
otari suze u očima!
Patnje će tvoje biti nagrađene:
oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske.
17 Ima nade za tvoje potomstvo« –
riječ je Jahvina –
»sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj.
18 Dobro čujem Efrajimov jecaj:
‘Ti me pokara, i ja se popravih
kao june još neukroćeno.
Obrati me, da se obratim,
jer ti si, Jahve, Bog moj.
19 Odvratih se od tebe, ali se pokajah,
uvijek, i sad se u slabine tučem.
Stidim se i crvenim,
jer nosim sramotu mladosti svoje!’«

20 »Zar mi je Efrajim sin toliko drag,
dijete najmilije?
Jer koliko god mu prijetim,
bez prestanka živo na njega mislim
i srce mi dršće za njega
od nježne samilosti« –
riječ je Jahvina.

21 »Postavi putokaze,
podigni stupove!
Sjeti se ceste,
puta kojim si prošla.
I vrati se, djevice Izraelova,
vrati se u gradove svoje!
22 Dokle ćeš još oklijevati,
kćeri odmetnice?
Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji:
Žena će okružiti Muža.«
23

I Judeja će biti obnovljena

Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »U zemlji Judinoj, kad promijenim njezinu sudbinu, u njezinim će se gradovima ovako govoriti: ‘Blagoslovio te Jahve,
prebivalište Pravednosti,
Goro sveta!’«
24 »I u njoj će se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima, 25 jer ja ću okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu. 26 Kao ono: ‘Čim se probudih, pogledah:
sladak li bijaše sanak moj!’«
27

Izrael i Juda

»Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme čovječje i sjeme životinjsko.
28 I kao što sam nekoć bdio da ih iščupam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesreću na njih svalim, tako ću sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim.«
29

Osobna odgovornost

»U one dane neće se više govoriti:
‘Oci jedoše kiselo grožđe,
a sinovima zubi trnu.’
30 Nego će svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grožđe zubi će trnuti.«
31

Novi savez

»Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti novi savez.
32 Ne savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov« – riječ je Jahvina. 33 »Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana« – riječ je Jahvina: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 34 I neće više učiti drug druga ni brat brata govoreći: ‘Spoznajte Jahvu!’, nego će me svi poznavati, i malo i veliko« – riječ je Jahvina – »jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«
35

Trajnost Izraelova

Ovako govori Jahve,
koji daje da sunce sja danju,
a mjesec i zvijezde da svijetle noću,
koji burka more da mu valovi buče
– ime mu je Jahve nad vojskama:
36 »Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom«
– riječ je Jahvina –
»onda će i potomstvo Izraelovo prestati
da bude narod pred licem mojim zauvijek!
37 Ako se mogu izmjeriti nebesa gore,
i dolje istražiti temelji zemlje,
onda ću i ja odbaciti potomstvo Izraelovo
zbog svega što počiniše« –
riječ je Jahvina.
38

Obnova i veličina Jeruzalema

»Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kada će grad Jahvin biti opet sazidan, od kule Hananelove do Vrata ugaonih.
39 I još će se dalje protegnuti mjerničko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi. 40 I sva dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit će svetinja Jahvina. I neće više biti razaranja ni prokletstva.«