¹

Pjesma o obraćenju

»Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga,
ima li još pravo da se vrati njemu?
Nije li ta žena sasvim oskvrnuta?
A ti si bludničila s mnogim milosnicima,
pa da se meni vratiš?« – riječ je Jahvina.
² »Podigni oči na goleti i pogledaj:
gdje te to nisu oskvrnuli?
Na putovima si ih dočekivala
kao Arapin u pustinji.
Ti si oskvrnula zemlju
bludom i opačinom svojom,
³ zato i kiše prestadoše
i kasni daždevi ne padoše.
Čelo ti je kao u bludnice:
ni zacrvenjela se nisi.
⁴ Ne dovikuješ li mi sada: ‘Oče moj,
ti si prijatelj mladosti moje!
⁵ Hoće li zauvijek plamtjeti,
vječno tinjati gnjev tvoj?’
Tako govoriš, a činiš i dalje zla
koliko god možeš.«
⁶

Poziv na obraćenje

Jahve mi reče u dane kralja Jošije: »Vidje li što učini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. ⁷ A ja mišljah: ‘Poslije svega što učini vratit će se k meni.’ Ali se ona ne vraća. I to vidje sestra njena, nevjernica Judeja. ⁸ A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. ⁹ I svojim lakoumnim bludom obeščasti zemlju; činila je preljub s kamenjem i drvljem. ¹⁰ I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, već samo prijetvorno« – riječ je Jahvina.
¹¹ I reče mi Jahve: »Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. ¹² Idi i viči prema Sjeveru ove riječi. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, riječ je Jahvina.
Ne gnjevi se više lice moje na vas,
jer sam milostiv – riječ je Jahvina –
neću se gnjeviti dovijeka.
¹³ Samo priznaj svoju krivnju
da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega,
i odlutala k tuđincima, pod svako drvo zeleno
i nisi slušala glasa mojega« – riječ je Jahvina.
¹⁴

Mesijanski narod na Sionu

»Vratite se, sinovi odmetnici« – riječ je Jahvina – »jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. ¹⁵ I dat ću vam pastire po srcu svojemu koji će vas pasti razumno i mudro. ¹⁶ A kad se u one dane namnožite i narodite u zemlji« – riječ je Jahvina – »više se neće govoriti: ‘Kovčeg Jahvina Saveza’ i nitko neće na nj misliti, nitko ga se neće sjećati ni za njim čeznuti, niti ga ponovno graditi. ¹⁷ U to će se vrijeme Jeruzalem zvati ‘Prijestolje Gospodnje’; i svi će se narodi u njemu sabrati u ime Jahvino, i nijedan se više neće tvrdoglavo povoditi za pokvarenim srcem svojim.
¹⁸ U one dane slagat će se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno će krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu.«
¹⁹

Nastavak pjesme o obraćenju

A ja rekoh:
»Kako da te ubrojim među sinove
i dam ti zemlju slasti,
baštinu, najljepši biser među narodima!
Pomislih: Ti ćeš me zvati ‘Oče moj!’
i nećeš se više odvratiti od mene.«
²⁰ »Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome,
tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov« –
riječ je Jahvina.

²¹ Čuj! Po goletima plač se čuje,
zapomaganje djece Izraelove,
jer skrenuše s puta svojega.
Jahvu, Boga svoga, zaboraviše.
²² – Vratite se, sinovi, što se odvratiste,
izliječit ću odmetništva vaša!
– Evo nas, dolazimo k tebi,
jer ti si Jahve, Bog naš!
²³ Doista, prijevarni su visovi,
graja po brdima.
Odista, u Jahvi, Bogu našemu,
spasenje je Izraelovo!
²⁴ Baal je proždro trud naših otaca
još od mladosti naše:
ovce njihove i goveda,
njihove kćeri i sinove.
²⁵ Lezimo u sramotu svoju,
nek’ nas pokrije ruglo naše!
Jer Jahvi, Bogu svome, sagriješismo
mi i oci naši, od mladosti svoje do dana današnjeg,
i ne slušamo glasa Jahve, Boga svojega.