¹

Pojas na Eufratu

Ovako mi govori Jahve: »Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne umači.« ² I kupih pojas po riječi Jahvinoj i opasah bokove. ³ I dođe mi drugi put riječ Jahvina: ⁴ »Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu pećine.« ⁵ I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana reče mi Jahve: ⁶ »Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ.« ⁷ Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. ⁸ Tada mi dođe riječ Jahvina: ⁹ »Ovako govori Jahve: ‘Tako ću uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. ¹⁰ Narod taj opaki koji ne sluša mojih riječi, nego slijedi okorjelo srce svoje i trči za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat će kao tvoj pojas koji nije više nizašto. ¹¹ Jer kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me’ – riječ je Jahvina – ‘da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i čast. Ali nisu poslušali!’«
¹²

Razbijeni vinski vrčevi

»Reci tom narodu: ‘Svaki se vrč puni vinom.’ A oni će ti prigovoriti: ‘Zar možda ne znamo da se svaki vrč puni vinom?’ ¹³ Reci im tada: ‘Ovako govori Jahve: Evo, napunit ću pijanošću sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i svećenike, i proroke, i sve Jeruzalemce. ¹⁴ I porazbijat ću ih jednog o drugoga, očeve zajedno sa sinovima’ – riječ je Jahvina. ‘Uništit ću ih bez samilosti, bez milosrđa i bez smilovanja.’«
¹⁵

Prijetnja izgnanstvom

Poslušajte, dobro čujte, okanite se oholosti:
Jahve sad govori!
¹⁶ Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu,
prije nego što se smrkne,
prije nego što se noge vaše spotaknu
po planinama mračnim.
Vi se nadate svjetlosti,
a on će je u mrak pretvoriti,
prometnuti u crnu tamu!
¹⁷ Ako ovo ne poslušate,
potajno će mi duša plakati zbog oholosti vaše,
suze će roniti,
oko će mi suze prolijevati,
jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi.
¹⁸

Prijetnje Jojakinu

»Reci kralju i kraljici-majci:
‘Sjednite duboko dolje,
jer vijenac slave
pade s vaših glava.
¹⁹ Gradovi Negeba zatvoreni su,
i nikoga nema da ih otvori.
Sva je Judeja izgnana,
sasvim izgnana!’«
²⁰

Opomena okorjelom Jeruzalemu

»Podigni oči, Jeruzaleme, i pogledaj
one što nadiru sa sjevera.
Gdje je stado tebi povjereno,
slavne ovce tvoje?
²¹ Što ćeš reći kada ti se nametnu
kao gospodari tvoji
oni koje si sam naučio
da te kao ljubavnici vode.
Neće li te bolovi spopasti
kao rodilju?
²² Možda ćeš se tad upitati:
‘Zašto me to snašlo?’
Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute,
nasilje nad tobom učiniše.
²³ Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju?
Ili leopard krzno svoje?
A vi, možete li činiti dobro,
navikli da zlo činite?
²⁴ Zato ću vas raspršiti k’o pljevu
koju raznosi pustinjski vjetar.
²⁵ To je sudba tvoja
i dio tebi odmjeren«
– riječ je Jahvina –
»jer si mene zaboravio
i u laž se uzdao.
²⁶ Sam ću ti halju do lica podići
da se tvoja golotinja vidi.
²⁷ Sve preljube tvoje, tvoje vriskanje
i bestidno tvoje bludničenje,
na humcima, u poljima,
vidio sam tvoje grozote.
Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne očisti
i dokle će to još trajati ...?«