Jobova uobraženost
»Čuj dakle, Jobe, što ću ti kazati, prikloni uho mojim besjedama.2 Evo, usta sam svoja otvorio,
a jezik riječi pod nepcem mi stvara.
3 Iskreno će ti zborit’ srce moje,
usne će čistu izreći istinu.
4 Ta i mene je duh Božji stvorio,
dah Svesilnoga oživio mene.
5 Ako uzmogneš, ti me opovrgni;
spremi se da se suprotstaviš meni!
6 Gle, kao i ti, i ja sam pred Bogom,
kao i ti, od gline bjeh načinjen;
7 zato ja strahom tebe motrit’ neću,
ruka te moja neće pritisnuti.
8 Dakle, na moje uši rekao si –
posve sam jasno tvoje čuo riječi:
9 ‘Nedužan sam i bez ikakva grijeha;
prav sam i nema krivice na meni.
10 Al’ On izlike protiv mene traži
i za svojeg me drži dušmanina.
11 Noge je moje u klade metnuo,
nad svakim mojim on pazi korakom.’
12 Ovdje, kažem ti, u pravu ti nisi,
jer s Bogom čovjek mjerit’ se ne može.
13 Pa zašto s njime zamećeš prepirku
što ti na svaku riječ ne odgovara?
14 Bog zbori nama jednom i dva puta,
al’ čovjek na to pažnju ne obraća.
15 U snovima, u viđenjima noćnim,
kada san dubok ovlada ljudima
i na ležaju dok tvrdo snivaju,
16 tad on govori na uho čovjeku
i utvarama plaši ga jezivim
17 da ga od djela njegovih odvrati,
da u čovjeku obori oholost,
18 da dušu njegovu spasi od jame
i život mu od puta u podzemlje.
19 Bolešću on ga kara na ležaju
kad mu se kosti tresu bez prestanka,
20 kad se kruh gadi njegovu životu
i ponajbolje jelo duši njegovoj;
21 kada mu tijelo gine naočigled
i vide mu se kosti ogoljele,
22 kad mu se duša približava jami
a život njegov boravištu mrtvih.
23 Ako se uza nj nađe tad anđeo,
posrednik jedan između tisuću,
da čovjeka na dužnost opomene,
24 pa se sažali nad njim i pomoli:
‘Izbavi ga da u jamu ne ide;
za život njegov nađoh otkupninu!
25 Neka mu tijelo procvate mladošću,
nek’ se vrati u dane mladenačke!’
26 Vapije k Bogu i Bog ga usliša:
radosno On ga pogleda u lice;
vrati čovjeku pravednost njegovu.
27 Tada čovjek pred ljudima zapjeva:
‘Griješio sam i pravo izvrtao,
ali mi Bog zlom nije uzvratio.
28 On mi je dušu spasio od jame
i život mi se veseli svjetlosti.’
29 Gle, sve to Bog je spreman učiniti
do dva i do tri puta za čovjeka:
30 da dušu njegovu spasi od jame
i da mu život svjetlošću obasja.
31 Pazi de, Jobe, dobro me poslušaj;
šuti, jer nisam sve još izrekao.
32 Ako riječi još imaš, odvrati mi,
zbori – rado bih opravdao tebe.
33 Ako li nemaš, poslušaj me samo:
pazi, rad bih te poučit’ mudrosti.«