Njegova su dobra prokleta u zemlji.
19 K’o što vrućina i žega snijeg upija,
tako i podzemlje proždire grešnike.
20 Zaboravilo ga krilo što ga rodi,
ime se njegovo više ne spominje:
poput stabla zgromljena je opačina.
21 Ženu nerotkinju on je zlostavljao,
udovici nije učinio dobra.
22 Al’ Onaj što snažno hvata nasilnike,
ustaje, a njima sva se nada gasi.
23 Dade mu sigurnost, i on se pouzda;
okom je njegove nadzirao staze.
24 Dignu se zakratko, a onda nestanu,
ruše se i kao svi drugi istrunu,
posječeni kao glave klasovima.«