1
Himna Božjoj svemogućnosti
Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:2 Bezbožnici pomiču granice,
otimaju stado i pasu ga.
2 »Gospodstvo i strah u njegovoj su ruci
i on stvara mir u svojim visinama.
3 Sirotama odvode magarca,
udovi u zalog vola dižu.
3 Zar se njemu čete izbrojiti mogu
i svjetlo njegovo nad kim ne izlazi?
4 Siromahe tjeraju sa puta;
skrivaju se ubogari zemlje.
4 Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom
i od žene rođen kako da čist bude?
5 K’o magarci divlji u pustinji
zarana idu da plijen ugrabe:
pustinja im hrani mališane.
5 Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi,
njegovim očima zvijezde nisu čiste.
6 Što reći onda o čovjeku, tom crvu,
o sinu čovjekovu, crviću jadnom?
6 Po tuđem polju oni pabirče,
paljetkuju vinograd opakog.
7 Goli noće, nemaju haljine,
ni pokrivača protiv studeni.
8 Oni kisnu na planinskom pljusku;
bez skloništa uz hrid se zbijaju.
9 Otkidaju od sise sirotu,
ubogom u zalog dijete grabe.
10 Goli hode, nemaju haljina;
izgladnjeli, tuđe snoplje nose.
11 Oni mlina za ulje nemaju;
ožednjeli, gaze u kacama.
12 Samrtnici hropću iz gradova,
ranjenici u pomoć zazivlju.
Al’ na sve to Bog se oglušuje.
13 Ima onih koji mrze svjetlost:
ne priznaju njezinih putova
niti se staza drže njezinih.
14 Za mraka se diže ubojica,
kolje ubogog i siromaha.
U gluhoj se noći lopov skiće
<16a>i u tmini provaljuje kuće.
15 Sumrak žudi oko preljubnika:
‘Nitko me vidjet neće’, kaže on
i zastire velom svoje lice. 16 <16b>Za vidjela oni se skrivaju,
oni neće da za svjetlost znaju.
17 Zora im je kao sjena smrtna:
kad zarudi, silan strah ih hvata.
25 Nije li tako? Tko će me u laž utjerat’?
Tko moje riječi poništiti može?«