Mudrost se Božja očituje u djelima njegove moći
Job progovori i reče:2 »Uistinu, vi ste cvijet naroda,
sa vama će izumrijeti mudrost.
3 Al’ i ja znam k’o i vi misliti,
ni u čemu od vas gori nisam:
tko za stvari takve ne bi znao?
4 Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh
što zazivam Boga da mi odgovori!
Na podsmijeh ja sam – pravednik neporočan!
5 Prezirat’ je nesretnika – sretni misle,
udariti treba onog što posrće!
6 Dotle su na miru šatori pljačkaša,
izazivači Boga žive bezbrižno
kao da Boga u šaci svojoj drže!
7 Ali pitaj zvijeri, i poučit će te;
ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti.
8 Gušteri zemlje to će ti protumačit’,
ribe u moru ispripovjedit će ti.
9 Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo
da je sve to Božja ruka učinila?!
10 U ruci mu leži život svakog bića
i dah životvorni svakog ljudskog tijela.
11 Zar uhom mi ne sudimo besjedu
k’o što kušamo nepcem okus jela?
12 Sjedine mudrost donose čovjeku,
a s vijekom dugim umnost mu dolazi.
13 Ali u Njemu mudrost je i snaga,
u Njemu savjet je i sva razumnost.
14 Što razgradi, sagradit neće nitko,
kog zatvori, nitko ne oslobađa.
15 Ustavi li vodu, suša nastaje;
pusti li je, svu zemlju ispremetne.
16 Jer u njemu je snaga i sva mudrost,
njegov je prevareni i varalica.
17 On savjetnike lišava razbora,
suce pametne udara bezumljem.
18 On otpasuje pojas kraljevima
i užetom im vezuje bokove.
19 On bosonoge tjera svećenike
i mogućnike sa vlasti obara.
20 On diže riječ iz usta rječitima
i starcima pravo rasuđivanje.
21 On sasiplje prezir po plemićima
i junacima bedra raspasuje.
22 On dubinama razotkriva tmine
i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.
23 On diže narod pa ga uništava,
umnoži ga a potom iskorijeni.
24 On zaluđuje vladare narodâ
te po bespuću lutaju pustinjskom
25 i pipaju u tmini bez svjetlosti
glavinjajući poput pijanaca.