1

Obećanje i Savez

Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: »Ne boj se, Abrame,
ja sam ti zaštita;
a nagrada tvoja
bit će vrlo velika!«
2 Abram odgovori: »Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? 3 Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram – »jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« 4 Ali mu Jahve opet uputi riječ: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.« 5 Izvede ga van i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« 6 Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
7 Tada mu on reče: »Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« 8 A on odvrati: »Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?« 9 Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.« 10 Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticâ nije rasijecao. 11 Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 13 Tada Bog reče Abramu: »Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, 14 ali narodu kojem budu služili ja ću suditi; i konačno će izići s velikim blagom. 15 A ti ćeš k ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen. 16 Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.«
17 Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. 18 Toga je dana Jahve sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu
od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:
19 Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
20 Hetite,
Perižane, Refaimce, 21 Amorejce,
Kanaance, Girgašane, Jebusejce.«