1

Vojna četvorice velikih kraljeva

Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima,
2 povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.
3 I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. 4 Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. 5 U četrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, 6 Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. 7 Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amalečana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. 8 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: 9 Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara – četiri kralja protiv pet.
10 Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskaču, a ostali izmaknu u planine. 11 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. 12 Pograbe i Lota, Abramova bratića – i on je živio u Sodomi – i njegovo blago pa otiđu.
13 A bjegunac neki – rođak Eškola i Anera, Abramovih saveznika – donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta amorejske Mamre. 14 Kad je Abram čuo da mu je bratić zarobljen, skupi svoju momčad – rođenu u njegovu domu – njih trista osamnaest, pa pođe u potjeru do Dana. 15 Podijeli svoje momke u dvije čete, napadne noću te one potuče. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. 16 Povrati sve blago, svoga bratića Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet.
17

Abraham i Melkisedek

Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, ususret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, iziđe kralj Sodome.
18 A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio svećenik Boga svevišnjega. 19 Blagoslovi ga govoreći: »Od Boga svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje,
neka je Abramu blagoslov!
20 I svevišnji Bog,
što ti u ruke preda neprijatelje,
hvaljen bio!«
Abram mu dade desetinu od svega.
21 Tada kralj Sodome reče Abramu: »Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!« 22 Abram odgovori kralju Sodome: »Ruku uzdižem pred Jahvom, svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, 23 da neću uzeti ni končića, ni remena od obuće, niti išta što je tvoje, da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. 24 Ne, meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za momčad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio.«