1 I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata! 2 I vidjeh snažna anđela gdje iza glasa proglašuje: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpečatiti pečate njezine?« 3 I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju. 4 Briznem u plač jer se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju. 5 A jedan od starješina reče: »Ne plači! Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i sedam pečata njezinih.«
6 I vidjeh: posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa sedam rogova i sedam očiju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih. 7 On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu. 8 A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i zlatne posudice pune kâda, to jest molitava svetačkih. 9 Pjevaju oni pjesmu novu:
»Dostojan si uzeti knjigu
i otvoriti pečate njezine
jer si bio zaklan
i otkupio, krvlju svojom, za Boga
ljude iz svakoga plemena i jezika,
puka i naroda;
10 učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom i svećenicima
i kraljevat će na zemlji.«

11 I vidjeh, i začuh glas anđela mnogih uokolo prijestolja, i bića i starješina. Bijaše ih na mirijade mirijada i tisuće tisuća. 12 Klicahu iza glasa:
»Dostojan je zaklani Jaganjac
primiti moć, i bogatstvo,
i mudrost, i snagu,
i čast, i slavu, i blagoslov!«

13 I začujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru – sve na njima i u njima govori:
»Onomu koji sjedi na prijestolju
i Jaganjcu
blagoslov i čast,
i slava i vlast
u vijeke vjekova!«

14 I četiri bića ponavljahu: »Amen!« A starješine padnu ničice i poklone se.