¹

Egipat i Izrael: kobne životinje, prepelice

Zato bijahu primjereno kažnjeni sličnim životinjama
i mučeni mnoštvom kukaca.
² A narod si svoj, mjesto takvom kaznom,
obasuo dobročinstvom;
i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku,
pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.
³ I tako Egipćanima,
premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih,
zataji i naravna želja za jelom;
a narodu si svojem poslije kratke oskudice
poklonio jelo čudesno.
⁴ Na tlačitelje morade doći neuklonjiva oskudica,
dok je tvojima trebalo samo pokazati
kako su teško mučeni neprijatelji njihovi.
⁵

Egipat i Izrael: pošast skakavaca, mjedena zmija

I kad je na njih navalio životinjski bijes
te pogibahu od ujeda zmija vijugavih,
srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.
⁶ Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak čas,
jer su dobili spasonosni znak
da se sjete zapovijedi tvoga zakona.
⁷ Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je,
ali ne po onom u što je pogledao,
već zbog tebe, Spasitelju sviju!
⁸ Ujedno si time dokazao našim dušmanima
da si ti izbavitelj od zla svakoga.
⁹ Umirahu od ujeda skakavaca i muha
i ne bijaše lijeka životu njihovu,
jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.
¹⁰ A sinovima tvojim nisu naudili
ni zubi zmija otrovnica,
jer im je milost tvoja u pomoć pritekla te ih iscijelila.
¹¹ Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao,
da se sjete proroštava tvojih,
da ne zapadnu u zaboravnost duboku
i ostanu bez tvojeg dobročinstva.
¹² Jer njih nije liječila ni trava ni melem,
nego tvoja riječ, o Gospode, koja liječi sve.
¹³ Ti imaš vlast nad životom i smrću,
ti dovodiš do vrata podzemlja i opet izvodiš.
¹⁴ Čovjek može svojom zloćom ubiti,
ali kad duh izađe, ne može ga vratiti
niti izbaviti dušu oduzetu.
¹⁵

Egipat i Izrael: čudesa u prirodi

Ruci se tvojoj ne može uteći.
¹⁶ Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike
koji te ne htjedoše priznati;
gonio ih nečuven dažd i tuča,
i pljusak neumoljiv,
i oganj ih proždirao.
¹⁷ A najčudnije: u vodi koja gasi sve
rasla je ognju sve žešća moć,
jer se svemir borio za pravednike.
¹⁸ Čas bi se plamen ublažio
da ne spali životinje poslane na bezbožnike,
nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;
¹⁹ čas bi opet buknuo u samoj vodi
od ognja snažnije
da uništi plodove zemlje opake.
²⁰ A narod si svoj hranio
hranom anđeoskom,
slao mu s neba gotov kruh
koji je imao u sebi svaku slast
i ugađao svakom ukusu.
²¹ Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci,
jer je dar ugađao svakom teku
i mijenjao se u što je tko htio.
²² Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeći se,
da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio
oganj koji je plamtio u tuči i bljeskao u daždu,
²³ dok je opet oganj zaboravio snagu svoju
da bi se nahranili pravednici.
²⁴ Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju,
napinje snagu svoju za kaznu opakima,
a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:
²⁵ zato se i tada u sve preobražavalo
da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj,
prema želji potrebitih,
²⁶ da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode,
naučili kako čovjeka ne hrane različiti plodovi,
nego riječ tvoja uzdržava
sve koji u te vjeruju;
²⁷ jer ono što nije mogao oganj uništiti
rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunčane,
²⁸ da bi se znalo kako treba sunce preteći
i tebi zahvaliti,
prije svjetla zorina preda te stupiti.
²⁹ Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz
i razlijeva se kao voda nekorisna.