¹ i tvoj je besmrtni duh u svemu.
² Blago kažnjavaš prestupnike,
koriš ih i opominješ za grijehe njihove
da se ostave zloće
i da se ufaju u tebe, Gospode!
³

Božja popustljivost prema Kanaanu

Zamrzio si drevne stanovnike svoje svete zemlje
⁴ jer su činili zlodjela grozna
u vradžbinama i obredima bezbožnim;
⁵ okrutne ubojice djece,
žderače utrobe na gozbama mesa ljudskog,
posvećenike s krvava pira,
⁶ roditelje ubojice bića bespomoćnih
odlučio si uništiti rukama otaca naših,
⁷ da najdraža ti od sviju zemalja
primi dostojno naselje djece Božje.
⁸ Ipak si i njih poštedio kao ljude,
jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao preteče
da ih malo-pomalo istrijebe.
⁹ Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju
rukama pravednika ili strašnim zvijerima
ili ih strogom riječju najedanput zatrti,
¹⁰ sudeći im malo-pomalo,
davao si mjesta pokajanju,
premda si dobro znao
da je to opak rod
kojem je zloća prirođena
i da im se ćud nikad neće izmijeniti,
¹¹ jer je to pleme odiskona bilo prokleto.

Razlozi popustljivosti

A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe,
nije bilo od straha ni pred kim.
¹² Jer tko bi tebi smio kazati: »Što si učinio?«
I tko se smije oprijeti sudu tvojemu?
Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio?
Ili tko će ustati protiv tebe
kao branitelj nepravednih ljudi?
¹³ Jer, osim tebe, nema boga koji se brine za sve
da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo.
¹⁴ A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati
protiv tebe u korist onih koje si kaznio.
¹⁵ I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno,
i nedostojno je moći tvoje kazniti
onoga koji kazne ne zaslužuje.
¹⁶ Jer moć je tvoja načelo pravice tvoje
i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti.
¹⁷ Jakost svoju pokazuješ samo onda
kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje moći
i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše.
¹⁸ Ti, silni gospodaru, sudiš blago
i upravljaš nama s velikom pažnjom,
jer kad god hoćeš, moć ti je pri ruci.
¹⁹

Pouka popustljivosti božanske

A takvim si djelima narod svoj poučio
da pravednik ima biti čovječan;
podario si sinovima svojim dobru nadu,
jer daješ pokajanje za grijehe.
²⁰ Jer kad si s tolikim obzirom i blagošću
kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce –
dajući im vremena i prigode da se zloće svoje okane –
²¹ kako li si brižno sudio sinove svoje,
čijim si ocima dao divna obećanja
i prisegama i savezima!
²² Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje
deset tisuća puta strože,
da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo
i da očekujemo milosrđe tvoje kada nam bude suđeno.
²³

Poslije Božje blagosti dolazi strogost

Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom
namučio njihovim vlastitim gnusobama.
²⁴ Jer su odviše zabasali na krivim putovima
i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja,
zabludjeli kao djeca bez razbora.
²⁵ Zato si im kao djeci bez razbora
poslao kaznu rugla.
²⁶ A jer ih nije poučila kazna porugljiva,
ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga.
²⁷ Jer kad vidješe da su im za kaznu
te životinje koje štovahu kao bogove,
rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše
i spoznaše pravoga Boga,
o kom prije nisu htjeli ništa čuti.
Zato ih je i stigla najviša osuda.