¹

O postu

Četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca, kisleva, dođe riječ Jahvina Zahariji. ² Betel je, naime, poslao Sar-Esera i Regem-Meleka s njihovim ljudima da mole lice Jahvino ³ i da pitaju svećenike u domu Jahve nad vojskama i proroke: »Hoćemo li plakati petoga mjeseca i postiti, kao što činimo već tolike godine?«
⁴

Podsjećanje na prošlost

Tada mi dođe riječ Jahve nad vojskama: »Reci svemu puku zemlje i svećenicima: ⁵ ‘Kad postite i naričete petoga i sedmoga mjeseca već sedamdeset godina, zar meni postite? ⁶ A kad jedete i pijete, zar sebi ne jedete i pijete? ⁷ Nisu li to propisi koje je Jahve objavio preko negdašnjih proroka kada Jeruzalem bijaše naseljen i miran kao i gradovi oko njega i kada bijaše napučen Negeb i Šefela?’«
⁸ Riječ Jahvina dođe Zahariji: ⁹ »Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Sudite istinito i budite dobrostivi i milosrdni jedni drugima. ¹⁰ Ne tlačite udovu ni sirotu, ni došljaka ni uboga, i ne snujte u srcu pakosti jedan prema drugom.’ ¹¹ Ali oni ne htjedoše poslušati, već prkosno okrenuše leđa; zatisnuše uši da ne bi čuli; ¹² otvrdnuše srcem kao kremen, da ne bi čuli Zakon i riječi koje im je slao Jahve nad vojskama, svojim duhom, preko drevnih proroka. I Jahve nad vojskama silno se tad razgnjevi. ¹³ I zato, kao što je on zvao a oni ga ne slušaše, tako su sad oni zvali a ja ih nisam slušao« – riječ je Jahve nad vojskama. ¹⁴ »I razmeo sam ih među sve narode kojih ne poznavahu, a zemlja iza njih bî opustošena, te nitko nije njome prolazio niti se vraćao. Tako su zemlju blagostanja obratili u pustoš!«