1 Otvori vrata, Libanone, nek’ ti oganj sažeže cedrove!
2 Kukaj, čempresu,
jer pade cedar,
jer su mogućnici upropašteni!
Kukajte, hrastovi bašanski,
jer posječena je šuma najgušća.
3 Čuj jauk pastira,
opustošen je sjaj njihov!
Čuj riku lavića,
opustošen je ponos jordanski!
4

Dva pastira

Ovako mi reče Jahve:
5 »Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekažnjeno, a koji ih prodaju, govore: ‘Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!’ i pastiri ih njihovi ne štede. 6 Ni ja više neću štedjeti žitelja zemlje« – riječ je Jahve nad vojskama – »nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova bližnjega i u ruke kralja njegova; i oni će pustošiti zemlju, a ja neću izbavljati iz ruku njihovih.« 7 Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva štapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. 8 I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadiše, omrznuh im. 9 Tad rekoh: »Neću vas više pasti! Koja mora uginuti, nek’ ugine! Koja mora nestati, nek’ nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso prožderu!« 10 Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima. 11 I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila riječ Jahvina. 12 Rekoh im tad: »Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.« Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. 13 A Jahve mi reče: »Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!« Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u domu Jahvinu. 14 Onda slomih i svoj drugi štap, Svezu – da raskinem bratstvo između Jude i Izraela.
15 I reče mi Jahve: »Uzmi još opremu bezumna pastira, 16 jer, evo, podići ću jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neće brinuti, zalutale neće tražiti, ranjene neće vidati, iscrpljene neće nositi, nego će jesti meso od pretilih i papke im otkidati.
17 Teško pastiru opakom
koji stado ostavlja!
Neka mu mač stigne ruku
i desno oko!
Nek’ mu desnica sasvim usahne,
oko desno sasvim potamni!«