1 Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2 On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron.
 5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: 8 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9 i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja – 10 proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.

III. PRAVO SVEĆENIŠTVO ISUSA KRISTA


 11

A. UVODNE OPOMENE

Kršćanska zrelost

O tome nas čeka besjeda velika, ali teško ju je riječima izložiti jer ste tvrdih ušiju. 12 Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena već budete učitelji, a ono treba da tkogod vas ponovno poučava početnička počela kazivanjâ Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 13 Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer – nejače je. 14 A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana čula za rasuđivanje dobra i zla.