¹

2. PRESUDNOST NAVIJEŠTENOGA SPASENJA

Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. ² Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću, ³ kako li ćemo mi umaći ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je počeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, ⁴ a suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima, najrazličitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji.
⁵

3. PROSLAVLJENI BRAT LJUDI

Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo. ⁶ Netko negdje posvjedoči:
Što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji te ga pohađaš.

⁷ Ti ga tek za malo učini manjim od anđelâ,
slavom i časti njega ovjenča,
⁸ njemu pod noge sve podloži.

Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, ⁹ ali Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i části ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.
¹⁰ Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja. ¹¹ Ta i Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, ¹² kad veli:
Braći ću svojoj naviještat ime tvoje,
hvalit ću te usred zbora.

¹³ I još:
Ja ću se u njega uzdati,

i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade.

¹⁴ Pa budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smrću obeskrijepi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla, ¹⁵ pa oslobodi one koji – od straha pred smrću – kroza sav život bijahu podložni ropstvu. ¹⁶ Ta ne zauzima se dašto za anđele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. ¹⁷ Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. ¹⁸ Doista, u čemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoći.