¹

Preljubnica

A Isus se uputi na Maslinsku goru. ² U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. ³ Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu ⁴ i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. ⁵ U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« ⁶ To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. ⁷ A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« ⁸ I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. ⁹ A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. ¹⁰ Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« ¹¹ Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
¹²

Isus – svjetlost svijeta

Isus im zatim ponovno progovori: »Ja sam svjetlost svijeta;
tko ide za mnom, neće hoditi u tami,
nego će imati svjetlost života.«

¹³ Farizeji mu nato rekoše: »Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!«
¹⁴ Odgovori im Isus:
»Ako ja i svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo je moje istinito
jer znam odakle dođoh i kamo idem.
A vi ne znate
ni odakle dolazim ni kamo idem.
¹⁵ Vi sudite po tijelu;
ja ne sudim nikoga;
¹⁶ no ako i sudim,
sud je moj istinit
jer nisam sam,
nego – ja i onaj koji me posla, Otac.
¹⁷ Ta i u vašem zakonu piše
da je svjedočanstvo dvojice istinito.
¹⁸ Ja svjedočim za sebe,
a svjedoči za mene i onaj
koji me posla, Otac.«

¹⁹ Nato ga upitaju: »Gdje je tvoj Otac?« Odgovori Isus:
»Niti mene poznajete niti Oca mojega.
Kad biste poznavali mene,
i Oca biste moga poznavali.«

²⁰ Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.
²¹

Upozorenje nevjernim Židovima

Reče im ponovno Isus:
»Ja odlazim,
a vi ćete me tražiti
i u svojem ćete grijehu umrijeti.
Kamo ja odlazim,
vi ne možete doći.«

²² Židovi se nato stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: ‘Kamo ja odlazim, vi ne možete doći’?« ²³ A Isus nastavi:
»Vi ste odozdol,
ja sam odozgor.
Vi ste od ovoga svijeta,
a ja nisam od ovoga svijeta.
²⁴ Stoga vam i rekoh:
‘Umrijet ćete u grijesima svojim.’
Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam,
umrijet ćete u grijesima svojim.«

²⁵ Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus:

²⁶ »Ta što da vam s početka opet zborim?
Mnogo toga imam o vama zboriti
i suditi;
no onaj koji me posla istinit je,
i što sam čuo od njega,
to ja zborim svijetu.«

²⁷ Ne shvatiše da im govori o Ocu. ²⁸ Isus im nato reče:
»Kad uzdignete Sina Čovječjega,
tada ćete upoznati da Ja jesam
i da sâm od sebe ne činim ništa,
nego da onako zborim
kako me naučio Otac.
²⁹ Onaj koji me posla sa mnom je
i ne ostavi me sáma
jer ja uvijek činim što je njemu milo.«
³⁰

Vjera u Isusa daje slobodu

Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega. ³¹ Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše:
»Ako ostanete u mojoj riječi,
uistinu, moji ste učenici;
³² upoznat ćete istinu
i istina će vas osloboditi.«

³³ Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« ³⁴ Odgovori im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god čini grijeh, rob je grijeha.
³⁵ Rob ne ostaje u kući zauvijek,
a sin ostaje zauvijek.
³⁶ Ako vas dakle Sin oslobodi,
zbilja ćete biti slobodni.
³⁷ Znam: potomstvo ste Abrahamovo,
a ipak tražite da me ubijete
jer moja riječ nema mjesta u vama.
³⁸ Ja govorim što vidjeh kod Oca,
a vi činite
što čuste od svog oca.«

³⁹ Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus:
»Da ste djeca Abrahamova,
djela biste Abrahamova činili.
⁴⁰ A eto, tražite da ubijete mene,
mene koji sam vam govorio istinu
što sam je od Boga čuo.
Takvo što Abraham nije učinio!
⁴¹ Vi činite djela oca svojega.«

Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac – Bog.«
⁴² Reče im Isus:
»Kad bi Bog bio vaš Otac,
ljubili biste mene
jer sam ja od Boga izišao i došao;
nisam sâm od sebe došao,
nego on me posla.
⁴³ Zašto moje besjede ne razumijete?
Zato što niste kadri slušati moju riječ.
⁴⁴ Vama je otac đavao
i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga.
On bijaše čovjekoubojica od početka
i ne stajaše u istini
jer nema istine u njemu:
kad govori laž,
od svojega govori
jer je lažac i otac laži.
⁴⁵ A meni, jer istinu govorim,
meni ne vjerujete.
⁴⁶ Tko će mi od vas dokazati grijeh?
Ako istinu govorim,
zašto mi ne vjerujete?
⁴⁷ Tko je od Boga,
riječi Božje sluša;
vi zato ne slušate
jer niste od Boga.«

⁴⁸ Odgovoriše mu Židovi: »Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?« ⁴⁹ Odgovori Isus:
»Ja nemam zloduha,
nego častim svoga Oca,
a vi me obeščašćujete.
⁵⁰ No ja ne tražim svoje slave;
ima tko traži i sudi.
⁵¹ Zaista, zaista, kažem vam:
ako tko očuva moju riječ,
neće vidjeti smrti dovijeka.«

⁵² Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ ⁵³ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?«
⁵⁴ Odgovori Isus:
»Ako ja sam sebe slavim,
slava moja nije ništa.
Ima koji me slavi – Otac moj,
a vi velite da je on vaš Bog,
⁵⁵ no ne poznajete ga,
a ja ga znam.
Ako vam reknem da ga ne znam,
bit ću lažac jednak vama.
No znam ga
i riječ njegovu čuvam.
⁵⁶ Abraham, otac vaš, usklikta
što će vidjeti moj Dan.
I vidje i obradova se.«

⁵⁷ Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« ⁵⁸ Reče im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
prije negoli Abraham posta,
Ja jesam!«

⁵⁹ Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.