1 – Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
2 – Što je ljiljan među trnjem,
to je prijateljica moja
među djevojkama.

3 – Što je jabuka među šumskim stablima,
to je dragi moj među mladićima;
bila sam željna hlada njezina i sjedoh,
plodovi njeni slatki su grlu mome.

4 Uveo me u odaje vina
i pokrio me zastavom ljubavi.
5 Okrijepite me kolačima,
osvježite jabukama,
jer sam bolna od ljubavi.

6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom,
a desnom me grli.
7 – Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas
srnama i košutama poljskim,
ne budite, ne budite ljubav moju
dok sama ne bude htjela!
8

PJESMA DRUGA: UZAJAMNA LJUBAV RASTE

ZARUČNIK TRAŽI ZARUČNICU

Zaručnica

Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi,
prelijeće brda, preskakuje brežuljke.

9 Dragi je moj kao srna,
on je kao jelenče.
Evo ga za našim zidom,
gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

10 Dragi moj podiže glas i govori mi:
»Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
11 jer evo, zima je već minula,
kiša je prošla i nestala.
12 Cvijeće se po zemlji ukazuje,
vrijeme pjevanja dođe
i glas se grličin čuje
u našem kraju.
13 Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd, u cvatu, miriše.
Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi.
14 Golubice moja, u špiljama kamenim,
u skrovištima vrletnim,
daj da ti vidim lice
i da ti čujem glas,
jer glas je tvoj ugodan
i lice je tvoje krasno.«

15 Pohvatajte lisice, male lisice
što oštećuju vinograde,
naše vinograde u cvatu.
16 Dragi moj pripada meni,
a ja njemu,
on pase među ljiljanima.

17 Prije nego dan izdahne
i sjene se spuste,
vrati se, dragi moj:
budi lagan kao srna,
kao lane na gori Beteru.