1

II. ZLOČINI IZRAELOVI I KAZNA

Opća iskvarenost

Čujte riječ Jahvinu, sinovi Izraelovi,
jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje.

2 Nema više vjernosti, nema ljubavi,
nema znanja Božjega u zemlji,
već proklinjanje i laž, ubijanje i krađa,
preljub i nasilje,
jedna krv drugu stiže.

3 Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici
s poljskim zvijerima i pticama nebeskim
te ugibaju i ribe u moru.
4

Protiv svećenikâ

Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori!
Ali s tobom se moram parbiti, svećeniče.
5 Danju ti posrćeš,
a noću s tobom posrće i prorok;
pogubit ću mater tvoju.
6 Moj narod gine: nema znanja;
jer si ti znanje odbacio,
i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga;
jer si Zakon svoga Boga zaboravio,
i ja ću tvoje zaboraviti sinove.
7 Što ih je više bivalo, više su protiv mene griješili,
slavu su svoju sramotom zamijenili.
8 Grijesima mog naroda oni se hrane,
duša im hlepi za bezakonjem njegovim.
9 I sa svećenikom bit će k’o i s narodom;
kaznit ću ga za njegove putove
i naplatit ću mu za njegova djela.
10 Jest će, ali se nasititi neće;
bludničit će, ali se neće množiti,
jer oni su prestali štovati Jahvu –
11 blud, mošt i vino zarobiše im srce.
12

Idolopoklonstvo i razvrat

Narod moj savjet traži od drva,
palica mu njegova daje odgovore:
jer duh razvratni njih zavodi
te se od Boga svoga bludu odaju.
13 Oni žrtvuju na gorskim vrhuncima
i na bregovima pale kâd,
pod hrastom, jablanom i dubom;
jer je tako lagodno pod njihovom sjenom.
I zato, odaju li se vaše kćeri bludu,
čine li preljub vaše nevjeste,
14 neću vam kazniti kćeri što bludniče
niti nevjeste vaše što preljub čine;
jer oni sami idu nasamo s bludnicama
i žrtvuju s milosnicama hramskim.
Tako, bez razuma narod u propast srlja!
15

Opomena Judi

Ako li se ti bludu odaješ, Izraele,
neka bar Juda ne griješi!
I ne idite u Gilgal,
ne penjite se u Bet Aven,
ne kunite se: »Živoga mi Jahve!«
16

Izrael, tvrdoglava junica

Jer poput junice tvrdoglave
Izrael tvrdoglav postade,
pa kako da ga Jahve sad pase
k’o janje na prostranoj livadi?
17 Efrajim se udružio s kumirima:
pusti ga!
18 A kad završe pijanku,
bluda se prihvaćaju,
sramotu vole više nego slavu svoju.
19 Vihor će ih svojim krilima stegnuti
i njihovi će ih osramotit’ žrtvenici.