¹

Tobijin povratak sa Sarom

Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi. ² Onda Rafael kaza Tobiji: »Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? ³ Potrčimo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo kuću: ⁴ uzmi u ruku riblju žuč.« Krenuše, a pas za njima.
⁵ Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. ⁶ Izdaleka ga opazi pa reče Tobitu: »Evo, vraća se sin tvoj i čovjek koji ga pratio.«
⁷ A Rafael reče Tobiji: »Znam da će otac tvoj otvoriti oči. ⁸ Ribljom žuči namaži njegove oči, a on će ih, oćutjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti.«
⁹ Dotle se Ana, potrčavši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i reče mu: »Opet te vidim, sine moj! Od ovoga časa mogu mirno umrijeti!« Nato oboje zaplakaše.
¹⁰

Tobitovo ozdravljenje

Tobit iziđe na vrata i spotače se, ali sin potrča k njemu ¹¹ i pridrža ga, razmaza žuč ocu preko očiju i kaza: »Hrabro, oče moj!« ¹² Kad ga oči zasvrbješe, protrlja ih, a iz očinjih mu se kutića oljuštiše bijele mrlje. ¹³ Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi:
¹⁴ »Blagoslovljen da si, Bože,
blagoslovljeno tvoje ime uvijeke
i blagoslovljeni svi tvoji sveti anđeli!
Jer si me udario pa se smilovao na me:
evo gledam svoga sina Tobiju!«
¹⁵ Njegov sin, sav sretan, uđe u kuću te izvijesti oca o velikim događajima što su mu se zbili u Mediji.
¹⁶ Tobit, prepun radosti i blagoslivljajući Boga, pođe ususret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao.
¹⁷

Sara dočekana

Kada Tobit dođe do Sare, snahe svoje, pozdravi je govoreći joj:
»Dobro došla, kćeri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!«
¹⁸ I velika radost obuze svu braću njegovu u Ninivi. ¹⁹ A dođoše i Ahikar i njegov nećak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana.