III. PAVLOVA OSOBNA OBRANA
Odgovor na optužbu slabosti
Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom – ja koji sam licem u lice među vama »skroman«, a nenazočan prema vama »odvažan« – 2 molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. 3 Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4 Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5 i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6 i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost.7 Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je »Kristov«, neka sâm ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. 8 Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću – koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje – ne bih se morao stidjeti. 9 Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama! 10 Jer »poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna«. 11 Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom.
12