¹

Savlov poziv

(Dj 22, 6–16; 26, 1–18)
Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku, ² zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem.
³ Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. ⁴ Sruši se na zemlju i začu glas što mu govoraše: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«
⁵ On upita: »Tko si, Gospodine?«
A on će: »Ja sam Isus kojega ti progoniš! ⁶ Nego ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.«
⁷ Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. ⁸ Savao usta sa zemlje. Otvorenih očiju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. ⁹ Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.
¹⁰ U Damasku bijaše neki učenik imenom Ananija. Njemu u viđenju reče Gospodin: »Ananija!«
On se odazva: »Evo me, Gospodine!«
¹¹ A Gospodin će mu: »Ustani, pođi u ulicu zvanu Ravna i u kući Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; ¹² i u viđenju vidje čovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao.«
¹³ Ananija odgovori: »Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku kolika je zla tvojim svetima učinio u Jeruzalemu. ¹⁴ On ima od velikih svećenika i punomoć okovati sve koji prizivlju ime tvoje.«
¹⁵ Gospodin mu odvrati: »Pođi jer on mi je oruđe izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. ¹⁶ Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.«
¹⁷ Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: »Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.«
¹⁸ I odmah mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se ¹⁹ i uzevši hrane, okrijepi se.

Savlovo propovijedanje u Damasku

Nekoliko dana provede s učenicima u Damasku ²⁰ te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. ²¹ Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: »Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike svećenike?« ²² Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: »Ovo je Krist!«
²³ Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, ²⁴ ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, ²⁵ ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari.
²⁶ Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
²⁷ Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
²⁸ Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. ²⁹ Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
³⁰ Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
³¹ Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
³²

Petar ozdravlja Eneju

Jednom Petar, obilazeći posvuda, siđe i k svetima u Lidi. ³³ Ondje nađe nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. ³⁴ Reče mu Petar: »Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!« On umah usta. ³⁵ Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.
³⁶

Petar uskrisuje Tabitu

U Jopi pak bijaše učenica imenom Tabita, što prevedeno znači Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. ³⁷ Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. ³⁸ A kako je Lida blizu Jope, učenici čuše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva čovjeka s molbom: »Dođi k nama, ne oklijevaj!«
³⁹ Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima. ⁴⁰ Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: »Tabita, ustani!« Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. ⁴¹ On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. ⁴² Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.
⁴³ Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara.