VI. PAVAO – SUŽANJ KRISTOV
EVANĐELJE U RIMU
Iz Mileta u Jeruzalem
Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreći ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2 Kad nađosmo lađu za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3 Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedreći prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje lađa imala iskrcati tovar. 4 Pronađosmo učenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5 Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. 6 Pozdravismo se, popesmo se na lađu, a oni se vratiše kući.7 Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo braću i ostali jedan dan u njih. 8 Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa evanđelista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9 On je imao četiri kćeri djevice koje su prorokovale.
10 Kako smo se zadržali mnogo dana, siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab, 11 dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: »Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.« 12 Kada smo to čuli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 13 Nato on odvrati: »Što plačete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.« 14 A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: »Gospodnja budi volja!«
15
Pavao u Jeruzalemu
Nakon tih dana spremismo se i uzađosmo u Jeruzalem. 16 S nama pođoše i učenici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom učeniku, da u njega odsjednemo.17 Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas braća radosno. 18 Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nađoše se ondje i sve starješine. 19 Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što učini Bog među poganima po njegovoj službi. 20 Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: »Vidiš, brate: deseci su tisuća Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. 21 A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su među poganima upućuješ na otpad od Mojsija učeći ih da ne obrezuju djece i ne žive po običajima. 22 Što dakle? Čut će svakako da si došao. 23 Učini stoga što ti kažemo. U nas su četiri čovjeka koji imaju zavjet. 24 Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa će svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. 25 A što se tiče pogana koji povjerovaše – poslali smo što odlučismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva.«
26 Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, uđe u Hram, oglasi svršetak danâ posvećenja nakon kojih će se za svakoga od njih prinijeti prinos.
27
Pavao u tamnici
Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke 28 vičući: »Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto.« 29 Jer prije su s njime u gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram.30 Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. 31 Dok su mu o glavi radili, dođe do tisućnika čete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. 32 On odmah uze vojnike i satnike pa otrča dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisućnika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. 33 Onda se tisućnik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je učinio. 34 Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu.
35 Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. 36 Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: »Smakni ga!«
37