¹

Petar i Kornelije

U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, ² pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. ³ U viđenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anđela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: »Kornelije!« ⁴ Zagleda se u nj pa mu prestrašen reče: »Što je, Gospodine?« A on njemu: »Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. ⁵ Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. ⁶ On je gost u nekog Šimuna kožara čija je kuća uz more.« ⁷ Čim ode anđeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, ⁸ sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.
⁹ Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziđe Petar na krov moliti. ¹⁰ Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. ¹¹ Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. ¹² U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. ¹³ I glas će mu neki: »Ustaj, Petre! Kolji i jedi!« ¹⁴ Petar odvrati: »Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto«. ¹⁵ A glas će mu opet, po drugi put: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!« ¹⁶ To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
¹⁷ Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, ¹⁸ zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar.
¹⁹ Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: »Evo, neka te trojica traže. ²⁰ De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.« ²¹ Petar siđe k ljudima i reče: »Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog čega ste došli?« ²² Oni odgovore: »Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoči sav narod židovski, primi od svetog anđela naputak da te dozove u dom svoj i čuje od tebe riječi.« ²³ Tada ih Petar pozva unutra i ugosti.
Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braća iz Jope. ²⁴ Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je čekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. ²⁵ Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. ²⁶ Petar ga pridigne govoreći: »Ustani! I ja sam čovjek.« ²⁷ I razgovarajući s njime, uđe i nađe sabrane mnoge ²⁸ te im reče: »Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. ²⁹ Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!«
³⁰ Kornelije reče: »Prije četiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kući kad gle: čovjek neki u sjajnoj odjeći stane preda me ³¹ i reče: ‘Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! ³² Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kući Šimuna kožara uz more.’ ³³ Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!«
³⁴ Petar tada prozbori i reče: »Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, ³⁵ nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. ³⁶ Riječ posla sinovima Izraelovim navješćujući im evanđelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. ³⁷ Vi znate što se događalo po svoj Judeji, počevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: ³⁸ kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.«
³⁹ »Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! ⁴⁰ Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ⁴¹ ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima – nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih.«
⁴² »On nam i naloži propovijedati narodu i svjedočiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!«
⁴³ »Za nj svjedoče svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha.«
⁴⁴

Krštenje prvih pogana

Dok je Petar još govorio te riječi, siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. ⁴⁵ A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. ⁴⁶ Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga.
Tada Petar reče: ⁴⁷ »Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?« ⁴⁸ I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.